Pozdrav svima i dobrodošli u sedmi Python tutorial. Do sada smo obradili već dosta toga, no danas krećemo korak dalje. Prošli put smo zakoračili u, recimo tako, drugi dio ovog serijala gdje smo za početak obradili liste. Liste su bile relativno novi pojam koji sa sobom nosi nove mogućnosti i samim time u nama budi dodatnu kreativnost. Način da ih prepoznamo su uglate zagrade. Međutim, ako ste se prošli puta zapitali što je s ostalim zagradama, odgovor leži u današnjem tutorialu.

Python je u svojoj sintaksi upotrijebio sve tri vrste zagrada i to na sljedeći način; za n-torke se koriste (), za liste [], dok za rječnike {}. Pošto smo prošli puta govorili o listama, za danas su nam ostale n-torke i rječnici.

Krenimo prvo s n-torkama, a kasnije ćemo prijeći na rječnike. N-torka (engl. tuple) je tip podatka vrlo sličan listi, ali s određenim razlikama. Za početak, kako bismo zadali n-torku, koristimo sljedeću sintaksu:

ntorka = (1, 2, 4)

Kao što vidite, kod n-torki se koriste okrugle zagrade, dok smo kod lista koristili uglate. Sljedeća važna stvar je da kada jednom napravimo n-torku, njen sadržaj se ne može mijenjati. Pod tim mislimo na dodavanje sadržaja u n-torku, brisanje sadržaja iz n-torke odnosno zamjena elemenata unutar nje. Naravno, cijelu n-torku je moguće brisati i to pomoću funkcije del(). Isto tako, moguće je iz više n-torki napraviti neku novu n-torku, a to možete vidjeti na sljedećoj slici.

Što se pristupa tiče, elementima n-torke pristupamo isto kao i kod lista, pomoću indeksa. Stoga, ako želimo pristupiti prvom odnosno trećem elementu, pišemo:

ntorka[0]
ntorka[2]

Vidite da se pri pisanju indeksa i dalje koriste uglate zagrade. Imajte to na umu!

Iako nam n-torke izgledaju prilično limitirane, one imaju raznih svrha. Za neke smo ih mi već koristili, a primjer toga je bio ispis više elemenata;

a = 5
b = 10
c = a+b
print(“Zbroj {} i {} je {}”.format(a, b, c))

Upravo ovo što se nalazi unutar zagrada .format() metode je n-torka. Nije moguće mijenjati njen poredak, modificirati ili na bilo koji drugi način utjecati na nju. Ovdje vidimo prednost korištenja n-torke. Isto tako, n-torke možemo svakako koristiti pri iteracijama, tako da svakako iskoristite i tu mogućnost:

Ovdje treba ipak napomenuti jednu stvar. Mnogi se znaju zabuniti, pa čak i pogriješiti pri pisanju n-torke sa samo jednim elementom. To se radi na sljedeći način:

ntorka = (“auto”,)

Kao što vidite, unutar zagrada je napisan element, odnosno string “auto”, ali ono što je važno je ZAREZ nakon toga. Bez zareza to neće biti n-torka, već obični tip podatka (ovisno što ćemo upisati). Stoga, ako radite n-torku od jednog elementa, svakako pripazite na zarez.

N-torke u Pythonu ne izgledaju previše “moćno”, ali se koriste češće nego mislite. Kao jedna od glavnih koristi jest vraćanje više vrijednosti iz funkcija (biti će obrađeno u kasnijim tutorialima). Isto tako, vrlo je lako i jednostavno uz pomoć n-torki izračunavati razne matematičke zadatke i funkcije, što zapravo u većini slučajeva i sam program u “pozadini” radi.

Za sam kraj ostavio sam neke funkcije koje se najčešće mogu koristiti pri radu s n-torkama:

len(ime_ntorke)

Prva od njih je funkcija za dužinu. Unutar zagrade se piše ime n-torke. Zapravo, sve je isto kao i kod liste.

min(ime_ntorke)

Funkcija za ispis najmanjeg elementa n-torke.

max(ime_ntorke)

Funkcija za ispis najvećeg elementa n-torke.

Funkcije min() i max() vrijede i za liste, međutim, njih prošli puta nisam naveo čisto iz razloga da pokušate zadatak riješiti pomoću sortiranja (malo više kreativnosti ).

tuple(ime_liste)

Ova funkcija pretvara listu u n-torku. Isto tako, postoji funkcija list(), koja pretvara n-torku u listu.

Nakon što smo obradili n-torke, vrijeme je za rječnike. Iako je dio o n-torkama relativno kratak, nadoknadit ćemo to s rječnicima.

Rječnici (engl. dictionary) su tipovi podataka, koji imaju oblik ključ:vrijednost(i). Rječnik pokušajte zamisliti kao tablicu, gdje se u prvom stupcu nalazi ključ, recimo OIB, a u ostalim se stupcima tog istog reda nalazi vrijednost(i) koji imaju veze s tim ključem (ime, prezime, datum rođenja…).
Prazni rječnik zapisujemo:

rjecnik = {}

Općenito, rječnik uvijek ima vitičaste zagrade i prema tome ga razlikujemo od n-torki ili lista. Ako želimo napraviti rječnik s ključevima i vrijednostima, to radimo na sljedeći način:

rjecnik = {1001:”Ana”, 2912:”Ivan”}

Elementi rječnika su odvojeni zarezom, tako da u ovom slučaju imamo dva elementa, prvi s ključem 1001 te vrijednošću “Ana”, dok je ključ drugog elementa 2912, a vrijednost mu je “Ivan”. Ako bismo željeli pristupiti drugom elementu, pišemo:

rjecnik[1001]

Ovdje treba naglasiti da se elementima rječnika NE PRISTUPA preko indeksa, već SAMO preko ključa. Ako upišemo ključ koji se ne nalazi u rječniku, to će se prikazati u obliku greške. Također, kao napomena; ključ može biti tipa integer, float ili string.

Ključ kao što vidite, ima striktno propisano što može biti. S druge strane, kao vrijednost pojedinog elementa rječnika može biti gotovo bilo što (integer, string, float, lista, n-torka…).

Ako krenemo malo dalje i zamislimo zadatak gdje unosimo ključ, a program nam treba izbaciti vrijednosti, vidimo problem. Ako unesemo ključ koji se ne nalazi u rječniku, program će javiti grešku. Kako se to nebi događalo, postoji mogućnost provjere da li u rječniku postoji, odnosno ne postoji određeni ključ. Ako želimo provjeriti da li određeni ključ postoji u rječniku, pišemo sljedeće:

if kljuc in rjecnik:

u suprotnom, dok tražimo da li je određeni ključ “slobodan” tj. nije u rječniku, pišemo:

if not kljuc in rjecnik:

Da sad previše ne brzamo, prvo ću objasniti o čemu se radi. Ako želite ispisati neku vrijednost iz rječnika, a niste sigurni da li je ta vrijednost u rječniku, najlakše je napisati jednu if selekciju koja to provjerava. Prvi red koji sam napisao (if kljuc in rjecnik) prolazi kroz rječnik i traži ključ s tom vrijednošću. Ako ga nađe, vraća vrijednost True i ulazi se u selekciju if.

Sada zamislimo situaciju da ispitujemo da li neki ključ ne postoji u rječniku, jer ako taj ključ nije u rječniku, možemo pod taj ključ napisati neke vrijednosti. Pa tako opet koristimo if selekciju, međutim, sad je važan not koji negira da postoji taj ključ u rječniku. Ako dobijemo vrijednost True, znači da tog ključa nema i slobodni smo uz taj ključ zapisati nove vrijednosti. Razlog tome je taj da ako taj ključ postoji, novim sadržajem bismo prebrisali stari sadržaj. Primjere toga možete vidjeti na sljedećim slikama:

Ovim smo zapravo pokrili mogućnost greške pri izvedbi programa, odnosno, brisanje starog sadržaja unosom novog. To je bila uvertira za unos novih elemenata u rječnik. Ako želimo dodati neku novu vrijednost u rječnik, potrebno je kraj imena rječnika u uglatim zagradama napisati ključ, nakon toga znak pridruživanja te vrijednost koju pridružujemo. Kraće zapisano:

rjecnik[kljuc] = vrijednost

Ako želimo promijeniti vrijednosti koje se već nalaze u rječniku, njima pristupamo isto preko ključa na potpuno isti način kao i pri upisu novog elementa. Naravno, u ovom slučaju ključ već mora postojati u rječniku, dok pri unosu novog elementa ključ ne smije biti u rječniku sve do njegovog unosa.

Što se brisanja elemenata tiče, opet se sve radi preko ključa Funkcija za brisanje je del():

del(rjecnik[kljuc])

Ako želimo obrisati cijeli rječnik, koristimo metodu .clear(), a to u praksi izgleda ovako:

rjecnik.clear()

Ono što nam dalje slijedi je priprema za završni zadatak. Naime, dosad smo samo tražili da li se u rječniku nalazi odnosno ne nalazi određen ključ. Slijedi ispis vrijednosti iz rječnika. Recimo da imamo sljedeći rječnik:

vocarna = {1001:”jabuka”, 1002:”kruška”, 1003:”jagoda”, 1011:”kivi”, 1043:”ananas”}

Ono što želimo je ispisati šifre i kraj njih ime voća. Prvo što trebamo znati je, ako iz rječnika želimo pročitati podatke, trebamo jednu varijablu za ključ (šifru) i drugu za vrijednost (ime voća). Osim toga, treba nam metoda .items() koja nam vraća ključ i vrijednost elementa. Pošto ovdje imamo više elemenata, koristit ćemo for iteraciju i naravno, print() funkciju za ispis. To bi trebalo izgledati ovako:

Također, želio bih napomenuti da u slučaju ako imamo vrijednost kao listu, tada moramo paziti pri ispisu. Jer ako sve ostavimo kao na prijašnjoj slici, dobit ćemo ispisanu listu. Stoga elementima liste još dodatno pristupamo preko indeksa. Naravno, to ćemo sve provježbati kroz posljednji zadatak.

Zadatak koji slijedi je da napravimo program koji će provjeravati prema OIB-u da li je osoba upisana na fakultet.

Prvo će nam se ispisati tablica s upisanim studentima, odnosno, OIB-om i njihovim imenima i prezimenima. Ako ćemo unijeti OIB iz tablice, ispisat će se svi podaci studenta. Međutim, ako uneseni OIB-a ne odgovara ni jednom OIB-u iz tablice, program će zatražiti unos podataka za studenta s tim OIB-om. Nakon toga će se ispisati nova tablica koja sadrži i unesenog studenta.

Za početak nam je potreban rječnik koji sadrži neke određene podatke, u ovom slučaju; OIB, ime, prezime, status studenta, godinu upisa i godinu studija:

NAPOMENA: OIB pišemo kao string jer želimo da nam broj bude i s nulama na početku. Također, u ovom programu nećemo vršiti provjeru da li je OIB u potpunosti točno unesen.

Nakon rječnika, potreban nam je ispis istog. Za to koristimo već poznati način ispisa od prije, međutim, sada unutar same for iteracije, odnosno ispisa pojedinog reda baratamo i s indeksima liste kako bismo dobili sve lijepo ispisano u tablici, a ne samo listu u cjelini.

Kako bismo mogli omogućiti unos OIB-a, potrebna nam je nova varijabla u koju ćemo spremati vrijednost ključa odnosno OIB. S druge strane, ako će se unijeti novi student, bit će potrebno ispisati ponovo tablicu. Zato trebamo napraviti varijablu statusa u koju će se zapisati da li je napravljen novi unos:

Nakon ovog koraka, potrebno je omogućiti ispis studenta koji se nalazi u tablici odnosno unos studenta ako se uneseni OIB ne nalazi u tablici. Za to koristimo if selekciju koja ispituje da li se uneseni ključ nalazi u tablici, dok se u protivnom traži unos podataka od korisnika.

U slučaju unosa OIB-a iz tablice, pod if dio moramo napisati kod koji će nam ispisati samo podatke o datom studentu/studentici. Pripazite kod ispisa elemenata liste. Kao što vidite na slici, prva zagrada predstavlja ključ rječnika, dok je druga indeks liste. Uz to, dodao sam još jednu if selekciju, koja ispituje status studenta i za slovo “R” ispisuje redovni, dok za “I” ispisuje izvanredni. Kod i prikaz rezultata nalazi se na sljedećoj slici:

Ako smo pak unijeli OIB koji se ne nalazi na u tablici, pod else dio moramo napisati kod koji će od korisnika tražiti unos određenih podataka. Ovdje je važno da se podaci upisuju upravo pod ključem koji je unesen kao OIB. Na kraju se naravno ispituje varijabla statusa, a pošto je vrijednost postala True, tablica se ponovno ispisuje, ali sada sadrži i upisanog studenta. Kod i rezultat možete vidjeti na slici ispod:

Naravno, kao što sam već napomenuo, ovdje u programu se ne nalazi nikakva kontrola koja kontrolira unos OIB-a, međutim, za one hiperaktivne neka to bude zadatak za domaću zadaću.

Da u potpunosti oblikujemo program, možemo sve (osim rječnika kako bi nove vrijednosti ostale zapisane u njemu) staviti u jednu while iteraciju kako bi se postupak ponovio onoliko puta koliko korisnik želi.

Dio koji je ostao za kraj, a nisam ga prije obrađivao vezan je za skupove. Radi se o tipu podataka koji nema istih elemenata (“duplića”).

Prazan skup definiramo kao:

skup = set()

Ako želimo dodavati elemente u skup, koristimo metodu .add()

skup.add(100)

Na ovaj način smo skupu dodali vrijednost 100. Također, ako neki element želimo maknuti iz skupa, koristimo .remove().

Također, ovdje se nalaze još neke metode za skupove:

.clear()

Briše sve elemente iz skupa.

.discard()

Briše element iz skupa ako se nalazi u njemu (sigurnija varijanta od .remove() jer u slučaju ako se element ne nalazi u skupu je javlja grešku).

.pop()

Iz skupa uzima element i vraća nam njegovu vrijednost (nakon toga se u skupu taj element više ne nalazi).

Često se skupovi rade iz lista, pa se u tom slučaju koristi funkcija set().

Na ovaj način se iz lista eliminiraju ponavljajući elementi što svakako može imati pozitivne strane, poput lakšeg sortiranja, pretraživanja i “čišćenja” liste od nepotrebnih vrijednosti i zauzimanja prostora.

Ovime smo došli do kraja današnjeg tutoriala! Zadataka ovaj put neće biti, ali si zato ponovite sve što smo dosad radili. Sljedeći put će tema također biti zanimljiva, a radit će se o funkcijama.

Do sljedećeg puta,

Nikola

Pozdrav svima! Dobrodošli u osmi Python tutorial. Do ovog smo tutoriala obradili već dosta toga – od varijabli, pa sve do rječnika. Samim time, imamo znanja i mogućnosti pisati razne programe, a što više znamo, kompleksnije zadatke možemo rješavati.

Kod kompliciranijih zadataka imamo relativno puno redaka koda, često i dijelova koji se ponavljaju, ali su nam potrebni pri samoj izvedbi programa. Kako bismo izbjegli ponavljanje i ponovno pisanje istog ili sličnog koda, koristimo funkcije.

Funkcije su grupirani dio koda koji izvršava određenu radnju. Primjerice, imamo program gdje na različitim dijelovima zbrajamo i ispisujemo vrijednost. Ako to želimo raditi bez funkcija, nekoliko puta moramo pisati isti kod. S druge strane, uporabom funkcije, to nam neće biti potrebno.

Funkcije mogu biti ugrađene u programski jezik, a mogu ih pisati i korisnici. S ugrađenim funkcijama smo se sreli: print(), len(), del().., dok funkcije koje piše korisnik tek trebamo objasniti.

Kod već ugrađenih funkcija vidimo da se samo imenom funkcije i korištenjem argumenata (tj. vrijednosti unutar zagrada) lako može doći do konačne vrijednosti koja nam je potrebna. Tako ne pišemo dodatne redove koda, nego uz pomoć funkcije jednostavno izvršimo određeni zadatak.

Na isti način djeluju i funkcije koje napiše korisnik. Ono što čini funkciju je ključna riječ def, nakon toga ime funkcije, pa zagrade unutar kojih možemo upisati argumente te dvotočka i uvučeni blok naredbi nakon toga:

def ime_funkcije():
// blok naredbi

Na ovaj način je definirana funkcija, dok se ona poziva na sljedeći način:

ime_funkcije()

Zapravo, sve je isto kod poziva funkcije kao i kod ugrađenih funkcija programskog jezika. Da sve to ne bi bila samo teorija, riješit ćemo jedan primjer uz pomoć funkcija. Zadatak koji ćemo riješiti je zbrajanje brojeva uz pomoć funkcija.

Prvo nam je potrebno definirati funkciju. Nazvat ćemo ju zbrajanje. Sljedeće što nam treba je unutar tijela funkcije napisati kod koji će tražiti unos dva broja te ispisati njihov zbroj. To će izgledati ovako:

Nakon što smo definirali funkciju, potrebno ju je pozvati kako bi se ona mogla izvršiti. Pošto ćemo napraviti program koji zbraja brojeve pet puta, koristit ćemo for iteraciju:

Sada smo gotovi s izradom i pozivanjem funkcije te možemo pokrenuti program:

Kao što vidite, korištenje funkcija nam je skratilo vrijeme pisanja programa jer smo za zbrajanje i ispis samo jednom pisali kod i nije bilo potrebno kasnije to sve pisati ponovo. Druga pozitivna stvar je povećanje čitkosti koda. Na vrhu nam se nalazi funkcija u kojoj piše što se radi, dok se kasnije ona samo poziva da izvrši određeni zadatak.

No, treba napomenuti jednu stvar. Funkcija mora biti definirana prije pozivanja iste, jer će program inače javiti pogrešku (u našem primjeru funkcija je napisana odmah na početku, a kasnije je tek pozivana).

Sljedeća stvar koju ćemo spomenuti su argumenti. Njih smo već sreli, i to kod gotovo svih ugrađenih funkcija koje smo koristili. Argumenti su vrijednosti koje prosljeđujemo funkciji. Prosljeđujemo ih tako da unutar zagrade napišemo vrijednost ili ime varijable, liste i sl. koja sadržava određenu vrijednost.

print(“Pozdrav”)

U ovom primjeru vidimo da funkcija print() ima argument “Pozdrav”. Pošto je to funkcija ispisa, ona ispisuje upravo vrijednost tog argumenta.

Kod funkcija definiranih od strane korisnika, korisnik sam određuje koliko će argumenata biti potrebno za izvođenje određene funkcije. Za primjer ćemo uzeti funkciju koja množi dva broja i ispisuje vrijednost. Prvo ćemo definirati dvije varijable, gdje će se u svaku spremiti vrijednost koju korisnik unese. Nakon toga će se funkcija pozivati, a u zagradi će se nalaziti proslijeđeni argumenti (brojevi koje je unio korisnik).

Ono što može biti zbunjujuće su imena argumenata pri definiranju i pozivu funkcije. Kod definiranja funkcije, imena argumenata možemo odabrati svojevoljno i ne moraju imati ista imena koja će kasnije u ostatku programa biti korištena. Međutim, u samoj definiciji funkcije, imena argumenata unutar zagrada i u tijelu funkcije moraju biti ista.

Ovo funkcionira tako da se pri pozivu funkcije stvore tipovi podataka (varijable, liste…) iste kao i proslijeđeni tip podataka, a vrijednosti se preslikaju u njih. Kada funkcija završi, ti se pomoćni tipovi podataka brišu iz memorije.

Upravo iz razloga da se pomoćni podaci korišteni u funkcijama brišu, odnosno, nakon izvršavanja funkcije da se oslobodi korištena memorija, postoji mogućnost da funkcija vrati vrijednost. Zašto? Čisto iz praktičnih razloga, odnosno, ako neku vrijednost iz funkcije trebamo koristiti u daljnjem dijelu programa bilo bi korisno da tu vrijednost sačuvamo.

Kako bismo to postigli koristimo naredbu return. Uzet ćemo za primjer zadatak gdje izračunavamo aritmetičku vrijednost liste.

Na početku smo definirali funkciju koja prolazi kroz listu i računa aritmetičku vrijednost. Nakon toga, definirali smo varijablu a_sred u koju ćemo spremiti vraćenu vrijednost. Naravno, kako bi u varijablu spremili vraćenu vrijednost, koristimo znak pridruživanja. Ovo bi mogao biti primjer dijela programa gdje računamo prosjek nekog učenika i studenta koji kasnije koristimo u neke druge svrhe.

Iako funkcije imaju još mnoštvo mogućnosti, neću vas kod uvoda u ovaj programski jezik još dodatno mučiti s tim. Međutim, obradit ćemo još jednu jako, jako korisnu stvar, a to su rekurzivne funkcije. Iako će na prvi pogled možda izgledati komplicirano i možda će neki reći da to nisam trebao uvrstiti u ovaj serijal jer je to samo uvod, ipak jesam.

Rekurzivna funkcija je funkcija koja poziva sama sebe. U nastavku ću napisati funkciju za izračun faktorijela:

Iako možda rekurzija nije i dalje jasna, našao sam jednu sliku koja to relativno dobro objašnjava:

Radi se o tome da funkcija u ovom slučaju poziva samu sebe tako dugo dok vrijednost varijable broj ne bude manja ili jednaka 1, odnosno, ako je vrijednost varijable 1, funkcija će vratiti broj 1 (neće se više pozivati funkcija) i počet će se množiti vrijednosti dok se ne dođe do njihovog umnoška.

Razlog korištenju uvjeta je sljedeći: da ga nemamo, funkcija bi se pozivala neograničen broj puta, što svakako nebi bilo dobro. Upravo zato, zadali smo granicu do koje se ide u “dubinu”, odnosno do broja 1, koji će biti zadnji pozitivni cijeli broj.

Nakon svega ovog, vrijeme je za praktični zadatak. Na trenutak ćemo zaboraviti još uvijek zbunjujuću rekurziju i prihvatiti se ovog zadatka. Prošli put smo radili jedan zanimljiv zadatak sa studentima. Danas ćemo napraviti nešto slično, ali uz pomoć funkcija.

Današnji zadatak je napraviti program koji će omogućavati dodavanje, brisanje i promjenu podataka građana te ispis tablice istih. Promjena u odnosu na prošli tutorial je dodavanje izbornika, preko kojeg ćemo koristiti funkcije, te naravno, bolja čitljivost koda.

Prva stvar koja nam treba je rječnik u kojem ćemo naći određene podatke o građanima. U današnjem programu koristit ćemo samo četiri podatka; OIB, ime, prezime i mjesto stanovanja.

Sljedeće stvari koje ćemo napraviti su funkcije za unos korisnika, brisanje korisnika i promjenu podataka o korisniku. U tu svrhu napravit ćemo tri funkcije i to: unos(), brisanje(), promjena(). Ipak, pošto radimo s rječnikom, napravit ćemo i jednu pomoćnu funkciju koju ćemo nazvati provjera(), a pomoću nje ćemo provjeravati da li je u rječniku uneseni OIB već upotrijebljen ili ne.

Nakon toga slijedi funkcija za unos korisnika koju ne treba previše predstavljati:

Što se funkcije za brisanje tiče, ovdje koristimo mogućnost provjere rječnika kao i pri unosu, odnosno, u slučaju unesenog OIB-a koji se nalazi u rječniku brišemo sadržaj, dok u suprotnom program ispisuje poruku: “Ne postoji korisnik s tim OIB-om.”.

Ostala nam je funkcija promjena(). Kod ove funkcije, imat ćemo mogućnost promjene podataka o određenoj osobi. Opet ćemo raditi provjeru u rječniku, a zatim, ako postoji osoba s unesenim OIB-om, prvo će se ispisati pojedina vrijednost (OIB, ime…) te se, u slučaju praznog unosa, zadržava stara vrijednost, dok se u slučaju unosa nove vrijednosti zadržava unesena (omogućeno zahvaljujući if-else selekciji).

Nakon napravljenih funkcija za modificiranje podataka, potrebna nam je još jedna koja se tiče ispisa. Dat ćemo joj zanimljiv naziv: ispis() Ispis tablice i zaglavlja ne trebam dodatno objašnjavati, ali u mom slučaju to izgleda ovako:

I sada, kada izgleda da je sve gotovo – NIJE! Potreban nam je izbornik koji će nam omogućavati da pomoću našeg unosa pozovemo određenu funkciju. Ovdje ću koristiti if-elif-else selekciju gdje će se brojevima od 1 do 3 modificirati podaci, unosom broja 4 će se ispisati tablica, dok će se unosom broja 0 izlaziti iz programa. Također, izbornik će isto biti napisan kao funkcija, a radit će kao beskonačna petlja pomoću while iteracije. U ovom slučaju je korištenje while petlje dopušteno, jer ćemo u slučaju unosa broja 0 koristiti naredbu break.

Pošto u prethodnoj slici vidite korištenje modula os, potrebno je na početak programa dodati sljedeći kod:

import os

Da bi program bio gotov i spreman za izvođenje, potrebno je na kraju programa pozvati funkciju:

izbornik()

S ovim, zapravo, završavamo s pisanjem programa. U nastavku se nalazi prikaz gotovog programa za određene funkcije. Unos novog korisnika:

Opcija za brisanje korisnika:

Modificiranje podataka za određenog korisnika:

Ispis tablice tablice svih korisnika izgleda na sljedeći način:

Ovim smo došli do kraja tutoriala. Želim vam još napomenuti da su funkcije važan dio svakog programskog jezika i bilo bi korisno da usvojite današnje gradivo. Pomoću funkcija možete pojednostaviti i skratiti kod, a opet povećati njegovu čitkost i efikasnost.

Što se zadataka tiče, mislim da ovdje nema previše nedoumica. Međutim, dat ću vam tri zadatka od kojih su dva vrlo jednostavna dok je treći za razmišljanje:

1. Napišite program koji računa kvadrat unesenog broja te vraća rezultat. Program realizirajte pomoću funkcija.
2. Napišite program u kojem korisnik unosi n brojeva. Pri svakom unosu se provjerava neparnost unesenog broja. Ako je broj paran, ponavlja se unos. Nakon toga, potrebno je izdvojiti najmanji i najveći broj, izračunati njihov umnožak te ga ispisati. Program realizirajte pomoću funkcija.
3. Ovaj zadatak je za one koji žele malo razmišljati, a jako ga je jednostavno riješiti pomoću rekurzivne funkcije. Ispišite prvih n članova fibonaccijevog niza. (Niz počinje ovako: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21… odnosno, zbroj prethodna dva broja dalje sljedeći broj u nizu).

Do sljedećeg puta,

Nikola

Pozdrav svima! Dobrodošli u deveti Python tutorial. Zasad smo obradili više-manje sve važne stvari za uvodni serijal. Međutim, ako smo dosad, uz svo znanje koje smo stekli, radili program, po završetku programa nije nam ostalo ništa. Ovdje mislim na nekakav rezultat ili stanje u, primjerice, tekstualnoj datoteci (npr. tablica građana od prethodnog puta).

Kako bismo mogli spremiti određene stvari koje radimo u programu, a isto tako i koristiti neke od prije, koristimo određene metode za manipulaciju s datotekama.

Za početak, ako želimo nešto spremiti u datoteku, prvo ju trebamo otvoriti. Za to koristimo funkciju open(). Ova funkcija prima kao prvi argument string, tj. ime datoteke, dok je drugi argument način otvaranja datoteke. Oboje se svakako mora pisati unutar navodnih znakova. Primjer je prikazan ispod:

datoteka = open(“datoteka.txt”, “w”)

Jedino što eventualno još nije jasno je način otvaranja datoteke odnosno mod. U ovom slučaju je to w koje označava da se radi o pisanju u datoteku. Osim tog moda, postoji ih još nekolicina; koristit ćemo w (engl. write) za pisanje, r (engl. read) za čitanje, wr (engl. write & read) za čitanje i pisanje te ćemo eventualno još tim slovima dodati slovo b (engl. binary) za čitanje odnosno pisanje u binarnom načinu.

Ako želimo nešto zapisati u datoteku, za to koristimo metodu .write(). U nastavku je prikazan primjer:

datoteka.write(“Ovo je prvi redak ”)

I na kraju, kako bi se sve što smo dosad napisali spremilo, potrebno je datoteku zatvoriti. Za to koristimo metodu .close().

datoteka.close()

Ono što treba napomenuti jest da se datoteka sprema u onaj direktorij u kojem se nalazi i sam program. Ako otvorite datoteku datoteka.txt pomoću tekst editora, vidjet ćete da je u njemu upisan upravo onaj tekst koji smo mi upisali.

Također, ako ne želite provjeravati uneseni tekst pomoću tekst editora, to možete i pomoću Pythona. Prije smo spomenuli način rada za pisanje, ali postoji način rada i za čitanje. Stoga, ako pri otvaranju datoteke kao drugi argument stavimo r, moći ćemo pročitati sadržaj datoteke (datoteka mora prethodno biti zatvorena i tek se nakon toga može otvoriti u novom načinu rada).

datoteka = open(“datoteka.txt”, “r”)

Sada kada smo datoteku otvorili, potrebno je pročitati njen sadržaj. To se radi pomoću metode .read(). Kako bismo to prikazali na ekranu, imamo više načina; prvi je da se sve stavi u funkciju print():

print(datoteka.read())

ili možemo sadržaj spremiti u novu varijablu koju onda kasnije koristimo kroz program:

sadrzaj = datoteka.read()
print(sadrzaj)

NAPOMENA: Ako želite pisati više teksta u datoteku, a to ne radite odjednom već u više navrata, NEMOJTE koristiti način rada w. Razlog tome je što ovaj način rada briše stari sadržaj i piše novi. U tom slučaju koristite način rada a (engl. append) koji na kraj datoteke dodaje nove vrijednosti odnosno tekst.

Kod čitanja i pisanja datoteka također trebamo paziti na jednu stvar, a radi se o novom retku. Ako se tekst proteže kroz nekoliko redaka i razlog tomu je korištenje tipke Enter za novi redak, na tom mjestu se generira znak “\n”. Kako kod manipuliranja sadržajem ne bismo imali problema, onda se zna koristiti metoda .rstrip() koji s desne strane retka ukloni znak “\n”.

Kao posljednji zadatak vezan uz tekstualne datoteke, obradit ćemo spremanje tablice u datoteku te ju kasnije pročitati.

Za početak ćemo napraviti polje s imenom, prezimenom i mjestom rođenja:

polje = [[Iva, Ivić, Split],[Marko, Markić, Poreč],[Janko, Jankić, Čakovec]]

Nakon toga, probat ćemo upisati sadržaj preko for iteracije u datoteku. To radimo na sljedeći način:

U for iteraciji radimo sljedeće; prvo rastavljamo glavnu listu na podliste. Onda sve elemente podliste spajamo znakom “;” (to može biti bilo koji znak) i to uz pomoć metode .join(). Nakon toga, na kraj reda dodajemo “\n” za prelazak u novi red. Zatim slijedi zapisivanje tog sadržaja u datoteku. Kada smo podatke spremili u datoteku, na kraju je moramo zatvoriti.

Sada je, kako bismo provjerili što se nalazi u datoteci, možemo pogledati preko nekog tekst editora, ali možemo i napisati kod koji će čitati ono što se nalazi u datoteci. To radimo na sljedeći način:

Prvo otvaramo datoteku u modu za čitanje. Nakon toga, uz for iteraciju radimo sve red po red. Prvo uz .rstrip() metodu uklanjamo “\n” na kraju reda. Zatim ćemo natrag podijeliti elemente unutar liste kako bismo ih kasnije mogli dohvatiti pomoću metode .split(). I naravno, na kraju tu listu dodajemo u glavnu listu i zatvaramo datoteku.

Rezultat bi trebao biti ovakav:

Ukratko, što se tiče rada s datotekama mislim da ne bih trebao previše komplicirati oko teorije, već ću prijeći na praktični zadatak. Današnji zadatak će biti da napravimo downloader datoteka.

Prije početka, potrebno je spomenuti da ćemo koristiti vanjski modul urllib. Pomoću ovog modula moći ćemo doći do sadržaja na internetu i kasnije ga preuzeti i spremiti u direktorij u kojem se nalazi naš program. Stoga, na početak programa pišemo:

from urllib.request import urlopen

Iz ovog modula uzet ćemo metodu urlopen koja nam omogućava preuzimanje sadržaja s interneta.

Poslije ovoga slijede funkcije. Zapravo, cijeli program ćemo napraviti pomoću funkcija kako bi bio što fleksibilniji i lakši za neke buduće promjene.

Prvo radimo funkciju za unos URL-a: Ovdje nema ništa previše za reći, ali važno je da ova funkcija vraća vrijednost, odnosno, vraća URL koji se prosljeđuje nekim drugim funkcijama.

Jedna od tih funkcija je funkcija provjera. Ovdje ćemo koristiti nešto što se zove iznimka (engl. exception). Radi se o tome da nekad u programu možemo očekivati određenu grešku prilikom unosa, pa kako se program ne bi “raspao”, postoje mehanizmi koji umjesto nas odrade posao.

O samom manipuliranju iznimkama bismo mogli posebno pričati, međutim, u tu priču neću previše ulaziti. Dovoljno je znati da pomoću ključne riječi try govorimo programu da proba izvršiti određeni dio koda. Ako u ovom slučaju URL neće biti pravilan, javit će nam grešku, odnosno “URL je neispravan”. S druge strane, ako će URL biti pravilan, prikazat će se poruka “URL je ispravan” i vratit će vrijednost True. Ova vraćena vrijednost će nam poslužiti da se u slučaju ispravnog URL-a kasnije izvrši preuzimanje i spremanje datoteke. U suprotnom će se program prekinuti.

Sljedeća funkcija se tiče preuzimanja datoteke, a potreban joj je URL što je i argument funkcije. U varijablu odgovor spremat ćemo rezultat metode urlopen(). Ovdje ćemo se povezati s određenom adresom i dobiti pristup sadržaju. U sljedećem koraku će se taj sadržaj zapisati u varijablu sadrzaj. Odmah zatim trebamo zatvoriti vezu s internetom pomoću metode .close(). Kao rezultat funkcije vratit će se sadrzaj, odnosno sadržaj datoteke koji smo preuzeli. Nakon preuzimanja, vrijeme je da damo ime datoteci koju smo preuzeli. Međutim, prije toga, važnije je da ono što preuzmemo ima odgovarajuću ekstenziju. Većina datoteka (slika, tekst, video…) u samoj adresi ima naznačenu i ekstenziju. Za sve to također je potreban URL, odnosno adresa preko koje ćemo dobiti ekstenziju i ona nam je argument funkcije. Ekstenzija je većinom na kraju i to ćemo iskoristiti u našu korist. U varijablu d ćemo spremati broj, odnosno mjesto na kojem se nalazi prva točka gledana s desne strane (točka prije ekstenzije). U sljedećem koraku ćemo pomoću slicinga izrezati samo ekstenziju i kasnije ju pridružiti imenu datoteke. S druge strane, to će nam poslužiti da ispišemo i tip datoteke, međutim, varijablu d u tom slučaju povećavamo za 1 kako bismo izrezali i točku van iz stringa. Na kraju se korisnika traži da unese ime (bez ekstenzije) i to bi trebalo izgledati ovako:

Sada slijedi ono što smo danas naučili, a tiče se zapisivanja podataka u datoteku. Funkcija će kao argumente dobiti prethodno napravljeno ime te sadržaj koji ćemo zapisati u datoteku. Stvaramo varijablu datoteka pomoću koje stvaramo novu datoteku imena koje smo prije odabrali, te “wb” način rada, odnosno zapisivanje na binarni način. Nakon toga, sadržaj se zapisuje u datoteku te se datoteka zatvara:

I za sam kraj, potrebno je pozvati funkcije i svakoj od njih pridružiti odgovarajuće argumente:

Rezultat programa možete vidjeti na sljedećoj slici:

Mislim da je današnji tutorial bio vrlo zanimljiv i poučan. Sada možete raditi razne programe, a sav rad je moguće zabilježiti. Stoga, zadatke vam neću zadavati, nego budite kreativni i iskoristite što ste naučili

Do sljedećeg puta,

Nikola

Ovo je prvi tekst nove serije kolumni o neuobičajenim, ali zanimljivim tehničkim idejama baziranim na slobodnom softveru. U ovom nastavku nećemo pretjerivati s g33kovskim forama. Zabavit ćemo se upravljanjem Androida putem Jabber protokola.

Motivacija: upravo ste se zavalili za računalo, natočili pivo (a možda i sok? ) i krenuli hakirati kad čujete zvuk SMS poruke. Uf! A mobitel je zagubljen negdje na drugom kraju sobe. Može li smartphone u ovoj situaciji izvesti neki smartass trik? Izgleda da može, uz pomoć GTalkSMS-a.

Zahtjevi: Android (po mogućnosti rootan kako bi imali pristup svim mogućnostima), XMPP klijent (Pidgin, Psi, Gajim i sl.), 2 XMPP računa (jedan vjerojatno imate)

Rješenje:

1. Napravite jedan dodatni Jabber/XMPP račun (novi Google račun vam je overkill, bolje izaberite neki server s ove liste ili iskoristite svoj Jabber server, ako ga imate naravno); nije bitan naziv računa jer njega nećete koristiti za komunikaciju s drugima, već samo sa svojim Androidom uređajem.

2. Preuzmite i instalirajte aplikaciju GTalkSMS iz F-Droida, naravno možete istu naći i u GPlayu, ali ne mora Google baš sve znati, uostalom, možda netko ni nema Googleove aplikacije na svom Androidu.

3. Pokrenite GTalkSMS i upišite prvo podatke od novokreiranog XMPP računa (meni je radilo tek bez @jabber.com) i svog stalnog XMPP računa (npr. Gmaila), pod Connection settings definirajte vaš Jabber server i druge postavke

4. Spojite se na svoj stari XMPP i autorizirajte novog Android buddyja.

Sljedeći put kad vam dođe SMS poruka, ostavite mobitel na stolu – sve možete napraviti preko računala za kojim upravo sjedite. Ako želite odgovoriti na pristiglu poruku, samo napišete:

r:Tekst SMS poruke…

No to, naravno, nije sve; nažalost, setovi noževa već su rasprodani, ali tu je hrpa drugih naredbi koje omogućuju upravljanje gotovo svakim aspektom vašeg Android uređaja: paljenje/gašenje LED-ice, odbijanje poziva, ispis poruka, ispis datoteka, uzimanje screenshota, određivanje lokacije mobitela putem GPS-a, pokretanje aplikacija, uzimanje fotografija s kamere mobitela… itd.

Punu listu naredbi možete naći upisivanjem naredbe “help:all” ili na stranicama programa.

Nedavno sam saznao da se surfati može i pomoću terminala. Program Lynx brzo otvara tekstualni dio stranica i može solidno poslužiti ako niste ljubitelj raznih animacija koje iskaču kad treba i ne treba (najčešće nam nisu potrebne). Jučer sam se upoznao s još jednim programom s kojim se može razgovarati na mnogobrojnim IRC kanalima.

Svaki put kad se sretnem s novom igračkom, dobar dio noći provedem u igri, a drugi dan nastavljam s usavršavanjem i podešavanjem. Sve je popraćeno uživo na svim društvenim mrežama i samom kanalu #linuxzasve.com pa se tako svi skupa dobro zabavljamo.

Kako je krenula cijela priča? Kolega Stefan spominje klijent e-pošte koji radi iz terminala i govori da je to za mazohiste, a meni pada na pamet kako bi bilo cool chatati preko terminala. Ubrzo stiže link http://irssi.org/. Naravno, slijedi odmah skidanje repoa i:

sudo apt-get install irssi

Pokrećem ga, a gdje drugdje nego u terminalu i zabava može početi:

/connect irc.freenode.net
/join #linuxzasve.com
/nick Vl4do_irssi

Dobro je, prije svega, pogledati man page:

Popis svih naredbi možete vidjeti direktno u Irssiu naredbom /help

Irssi se dobro slaže i s mojim Yakuake terminal-emulatorom, ali najbolje rezultate daje u čistom terminalu (Ctrl+Alt+F1). Osim ove defaultne teme, još puno drugih može se naći ovdje: http://www.irssi.org/themes. Dovoljno je temu skinuti, kopirati ju u ~/.irssi/ i primijeniti ju naredbom:

/SET theme theme_name

Kao i svaki IRC klijent i ovaj ima brojne mogućnosti: spremanje logova i naknadno pregledavanje istih, postavljanje osobnih postavki, automatsko spajanje na određene kanale, skraćeno pisanje naredbi (aliasi) i vjerojatno još puno toga, no, ostavljam vam da i sami malo istražujete i igrate se s Irssijem; malim, ali učinkovitim IRC-programom.

Zaključak: Nije zdravo previše vremena provoditi na IRC-u jer se tamo može naići na svakakve umotvorine od kojekakvih tipova koji su od 0-24, 7 dana u tjednu, on-line. Šalim se naravno, kao i uvijek. Dobro ste došli, ma s kojeg se klijenta spajali, na naš kanal #linuxzasve.com.

Posjetitelji foruma već dobro poznaju našeg Zagora i njegove uratke. Već godinama nam ukrašava temu o izgledu radne površine, a kvalitetom svojih radova odskače daleko iznad nas ostalih.

Da nismo jedini koji tako misle, svjedoči i njegova dobro posjećena deviantART stranica u kojoj možete pronaći odlične teme za Gnome i Cinnamon sučelja, razne Conkye, te prekrasne desktope. Posebno nam je drago što je Zagor ušao u ekipu koja uređuje grafički izgled Linux Minta pa ćete neke od njegovih radova vidjeti i u narednim izdanjima ove popularne distribucije Linuxa.

Dopao mi se Conky kojeg je Zagor predstavio na našem forumu, pa sam se odlučio isprobati ga i podijeliti makar jedan njegov uradak s našim čitateljima koji ne posjećuju forum.

Conky Spectro

Conky se naziva Spectro, a na elegantan način nam daje uvid u trenutno vrijeme na našem području, te daje vremensku progonozu za naredna četiri dana.

Trenutno postoje četiri teme koje možete mijenjati po želji. Također, svaka od tema posjeduje i tri načina prikaza pozadine: dinamičko mijenjanje boje, dinamičko mijenjanje slike, ili statički prikaz željene boje pozadine. Podržan je prikaz u temperature stupnjevima Celsiusa te stupnjevima Fahrenheita.

Dodavanjem dva kratka retka u .conkyrc moguće je dodati i jednostavan sat s datumom.

Pogledajte galeriju:

Instalacija je jednostavna. Detaljne upute za instalaciju možete naći u README datoteci koja dolazi sa Spectro Conkyem. Prenijeti ćemo ju ukratko:

• Prije instalacije provjerite da li imate instaliran conky i curl, instalirajte fontove koje pronađete u Fonts mapi, te prenesite mapu .conky-weather u vaš /home/user direktorij.
• U mapi Themes odaberite željenu temu, potom mjernu jedinicu i jedan od tri načina prikaza. Dobivenu .conkyrc datoteku prenesite u vašu /home/user mapu.
• Grad za kojeg želite prikaz vremenske prognoze pronađite na http://weather.yahoo.com/. Iz web adrese kopirajte peteroznamenkasti WOEID vašeg mjesta i njime zamijenite znamenku “44418” u .conkyrc-u.
• Pokrenite conky i isprobajte da li vam sve radi.
• Ako conky želite pomaknuti na novo mjesto na ekranu, pronađite u .conkyrc datoteci “gap_x” i “gap_y” te unesite željenu vrijednost.

Kao što sam ranije napomenuo, detaljnije o samom podešavanju ovog conkya pročitajte u njegovoj README datoteci.

Tijekom isprobavanja ovog Conkya nisam naišao na probleme. Ponuđene teme su se ispravno prikazivale, a zamijena tema je ultrajednostavna. Pozicioniranje Conkya je također jednostavno. Jedina zamjerka je što Conky nisam mogao smanjiti na veličinu koja bi bolje odgovarala rezoluciji mojeg laptopa. Ovakav mi je malkice prevelik. No, uz malo zadubljivanje u .conkyrc vjerujem da bi i to riješio.

Što reći na kraju? Svim ljubiteljima Conkya preporučam ovu malu poslasticu. Isto tako, ako tražite dobar widget za prikaz vremenske prognoze na vašoj radnoj površini, Conky Spectro bi mogao biti rješenje za vas.

Pozivam čitatelje da u komentarima s nama podijele svoje omiljene Conky konfiguracije, a forumaše podsjećam na našu temu posvećenu ovom popularnom programu.

Conky Spectro preuzmite s ove poveznice.

Danas je teško kupiti TV bez takozvanih “smart” funkcija. Nakon što su se mobiteli opametili, na red je očito došla i kućanska elektronika. Iako su ti pametni televizori pametni uvelike zahvaljujući slobodnom softveru koji ih pokreće, proizvođači ne ulažu velik trud da ih učine kompatibilnima s operacijskim sustavima temeljenim na GNU/Linuxu, a još im manje pada na pamet da cijeli firmware televizora izdaju pod slobodnom licencijom.

No svaki geek koji želi ukrotiti samovoljnu elektroniku, pokušat će je natjerati da radi po njegovim pravilima, a ne da se inati i odbija raditi onako kako bi trebala. Idemo redom proučiti neke aspekte gdje se može popraviti takav nemar i nesuradnja proizvođača.

Dijeljenje datoteka s računalom

Nerijetko moderni televizori dolaze s LAN priključkom i/ili wirelessom čime se mogu spojiti na lokalnu mrežu. Osim što se putem njih tada može surfati internetom ili koristiti neke od aplikacija, omogućeno je i učitavanje dijeljenih datoteka preko mreže. Proizvođači ističu da je putem te funkcije moguće pustiti multimediju iz “Windows Media Playera”, no što je s GNU/Linuxom? Pozadinski protokol koji tu funkciju omogućuje zove se DLNA/UPNP-AV, a na GNU/Linuxu je također podržan putem više različitih alata, a najaktivniji od njih je MiniDLNA. Nakon što instalirate MiniDLNA iz repozitorija distribucije, potrebno ga je konfigurirati tako da u datoteci /etc/minidlna.conf (ova datoteka može se možda naći i na nekoj drugoj lokaciji, ovisno o distribuciji) dodate putanju do multimedijalnih datoteka na disku, npr. za video datoteke:

 media_dir=V,/mnt/storage/video

Pazite da korisnik “minidlna” ima ovlasti pristupiti tim datotekama. Zatim je potrebno još samo pokrenuti MiniDLNA servis (naredba također ovisi o distribuciji):

 systemctl enable minidlna.service && systemctl start minidlna.service

i otvoriti portove  8200 (TCP) i 1900 (UDP) u vatrozidu. I to je to. Sada pametni TV može reproducirati datoteke s vašeg GNU/Linux računala. No problem nastaje kad bi željeli reproducirati 3D filmove visoke kvalitete…

3D filmovi

Ako televizor podržava 3D sliku, možda ćete doći u napast da pogledate i koji 3D film. Međutim, reprodukcija takva sadržaja preko mreže može poći krivo iz više razloga. Osim standardnih razloga kao što je loša podrška za kodeke na TV-u, problem može biti i trzanje slike zbog propusnosti wireless veze (maks. 54 Mbit/s). Rješenje tih problema spajanje je video izlaza računala na TV i to najčešće preko HDMI veze.

Jedna mala digresija vezana za HDMI kabel. Za 3D sliku potreban je HDMI 1.4, ali ne i poseban HDMI kabel. Dovoljan je i uobičajeni HDMI 1.3 (High Speed) kabel. Ali treba obratiti pozornost da je kabel kvalitetniji ako je duži od 5 m (koga zanima fizikalni razlog, radi se ponajprije o tzv. skin-efektu koji se pojavljuje kod visokofrekventnih signala).

Nakon što ste spojili TV putem HDMI kabela na računalo ostaje pustiti 3D sadržaj na TV. VLC će odraditi tu zadaću, no problem mogu postati podnaslovi. VLC nema podršku za prikaz podnaslova kod 3D reprodukcije pa se mora napraviti jedan zaobilazak. Preuzmite ovu skriptu, instalirajte php-cli iz repozitorija i pretvorite srt podnaslove u ssa ovako:

php convert-3d.php Ime_video_datoteke.srt > Ime_video_datoteke.ssa

Ubacite novu datoteku u VLC kao podnaslov/subtitle i uživajte u 3D filmu s podnaslovima.

Sigurnost/privatnost

Neki pametni televizori dolaze s podrškom za (vlasnički) “Skype” što znači da često imaju ugrađenu kameru i mikrofon. S obzirom na to da proizvođač isporučuje vlasnički softver na televizorima, teško se uvjeriti da ne postoje neke slučajne ili namjerne rupe u tom softveru koje omogućuju nadziranje “izvana”. Najbolje je stoga uz pomoć routera blokirati TV-u pristup internetu. Oni koji imaju naprednije routere mogu podesiti firewall tako da TV ima pristup samo određenim adresama (npr. YouTubeu) na netu.

Hakiranje pametnog TV-a

Upravo je Linux taj koji pokreće pametne televizore pa to barem donekle olakšava i za modificiranje službenoga softvera. Npr. za Samsungove televizore postoji SamyGO, ali i televizori drugih proizvođača mogu se “razvaliti”, neki teže ili gotovo nikako, a neki lakše. No to je tema za jedan drugi nastavak ove kolumne Možda će do tada nastati i CyanogenMod za SmartTV-ove.

Postoji nekoliko vrsta računala: poslužitelji, osobna računala, prijenosna računala, dlanovnici i svima se upravlja nekom vrstom okruženja. Ona se pak mogu podijeliti u dvije veće skupine: naredbeni redak te grafičko okruženje.

Prvo zahtjeva tehnički (relativno) potkovanog korisnika jer se sve naredbe (otvaranje, zatvaranje, stvaranje, brisanje…) računalu prosljeđuju tipkovnicom; upisivanjem naredbi u terminalu (detaljnije). Nasuprot tomu, grafička okruženja korisniku nude vrlo jednostavan način manipulacije datotekama, ali i velik broj alata za administriranje računalom i automatizaciju određenih procesa kako bi se smanjila potreba da korisnik sâm prlja ruke…

Za operacijski sustav GNU/Linux postoji velik broj modernih grafičkih okruženja: GNOME, KDE, Unity, XFCE, LXDE , Mate, Cinnamon… Svako od njih korisniku nudi nešto drugačije iskustvo. Unatoč tome postoje i neke dodirne točke: ikone, radna površina, upravitelj datotekama, upravitelj prozorima (obrub s mogućnošću zatvaranja, premještanja i minimiziranja prozora), alati za administriranje računala: isključivanje i ponovno pokretanje računala, upravljanje korisničkim računima, manipulacija tvrdim i vanjskim diskovima, upravljanje mrežama, instaliranje i brisanje programa…

Često s grafičkim okruženjima, osim programa za administriranje, dolaze predinstalirani neki korisnički alati: pretraživači interneta, klijenti za čitanje elektroničke pošte, uredski paketi, alati za obradu slike, zvuka, videa – zapravo sve što je krajnjem korisniku potrebno za svakodnevan rad na računalu (recimo, popis aplikacija unutar KDE grafičkog okruženja).

1. Grafička okruženja i upravitelji prozorima

Koja je onda razlika između upravitelja prozorima i grafičkog okruženja? Na grafičko se okruženje može gledati kao na sloj koji je svojevrsni posrednik između korisnika i operacijskog sustava – korisnik nije izravno uključen u prosljeđivanje naredbā jezgri sustava, nego grafičko okruženje na temelju korisničkog klika mišem šalje sustavu cijeli niz operacija kojih korisnik (opravdano) nije ni svjestan.

Sastavni dio svakog grafičkog okruženja je i upravitelj prozorima. Gnome 2 je koristio Metacity, KDE koristi KWin, XFCE koristi Xfwm, no upravitelji se prozorima mogu koristiti i sami, izvan nekog grafičkog okruženja. Postoji cijeli niz takvih upravitelja, a jedan od popularnijih je i Fluxbox. Instalacijom upravitelja prozorima kao samostalno rješenje, uvjetno se odričete pogodnosti koje pruža ostatak punokrvnog grafičkog okruženja. Pod uvjetno se misli na mogućnost da se svi ti alati naknadno instaliraju bez obzira na to što ne dolaze predinstalirani s upraviteljima prozorima.

Pokrenuta Fluxbox sesija

2. Fluxbox

Fluxbox je upravitelj prozorima (window manager) pisan C++ programskim jezikom i objavljen je pod MIT licencijom, temeljen je na kôdu Blackboxa inačice 0.61.1, a trenutno se nalazi u razvojnoj inačici 1.3.5. (izvor).

2.1. Instalacija

Fluxbox se – kao i sav ostali softver u Linux svijetu – može instalirati na dva osnovna načina:

• instalacijom iz repozitorija distribucije (Fluxbox se nalazi u repozitorijima svih popularnijih distribucija: Debian, Ubuntu, Fedora, openSUSE…)
• kompajliranjem iz izvornog koda koji je dostupan za preuzimanje s Fluxboxovih stranica.

Ovdje će se prikazati oba načina instalacije. Potrebno je samo voditi računa o tome da se GNU/Linux distribucije međusobno razlikuju; ono što je prikazano ovdje, ne mora nužno (iako je velika vjerojatnost da hoće) vrijediti za neku drugu distribuciju. Općenito, postupak je uvijek više-manje jednak, razlike su u sitnicama, a danas gotovo sve distribucije imaju wiki-stranice na kojima se detaljno objašnjava instalacija softvera.

2.1.1. Instalacija Fluxboxa iz repozitorija distribucije

Tutorijal prikazuje instalaciju Fluxboxa na Debianu Wheezy s inačicom Fluxoboxa 1.3.2. Ako već koristite neko grafičko okruženje, sve što trebate je povući samo Fluxbox. Na Debianu i njemu srodnim distribucijama (Ubuntu, Mint…) dovoljno je s root ovlastima u terminal upisati:

apt-get install fluxbox

Isto je moguće i naredbom:

sudo apt-get install fluxbox

pripadate li grupi Sudo.

Upravo bih ovaj način i preporučio! Ako na računalu nemate još ni jedno grafičko okruženje i željeli biste imati instaliran samo Fluxbox, bit će potrebno povući i neke druge pakete (pogledajte dio Instalacija Fluxboxa kao primarnog okruženja).

2.1.2. Instaliranje Fluxboxa iz izvornog kôda

Paketi potrebni za kompajliranje na Debianu Wheezy

Prvo je potrebno preuzeti izvorni kôd – tutorijal objašnjava postupak na Debianu Wheezy s inačicom Fluxoxa 1.3.5 što ujedno i jest najnovija inačice u trenutku pisanja ovih uputa. U nastavku se pretpostavlja da baratate osnovnim naredbama u terminalu poput cd, pwd, ls i sl. Ako niste sigurni u taj dio – prođite ga.

Možda je najjednostavnije preuzeti izvorni kôd s tar.gz ekstenzijom (izravna poveznica). Naravno, važno je znati na gdje je preuzeta datoteka spremljena, pretpostavit ćemo da je to mapa Downloads u mapi home. Nadalje, potrebno je prvo raspakirati arhivu. Za to je potrebno imati instaliran program Tar, a raspakiravanje se vrši naredbom (za konkretni primjer)

tar -xvf fluxbox-1.3.5.tar.gz

Da bi naredba polučila željeni uspjeh mora biti pokrenuta unutar mape u kojoj se preuzeta datoteka nalazi. Naravno, paket se može raspakirati bez obzira gdje se nalazi na računalu, ali onda je potrebno dati punu putanju do datoteke. Primjerice:

tar -xvf /home/korisnik/Downloads/fluxbox-1.3.5.tar.gz

Potrebno provjeriti imamo li instalirane sve potrebne pakete koji omogućuju kompajliranje softvera. Uglavnom bi se svi potrebni paketi trebali instalirati iz repozitorija pozivanjem naredbe

apt-get build-dep package_name

konkretno to znači:

apt-get build-dep fluxbox

Ipak, potrebno je dobro proučiti wiki-stranice distribucije koju koristite jer ponekad prethodna naredba neće biti dovoljna, pročitajte README i/ili INSTALL tekstualnu datoteku unutar mape s izvornim kodom programa koji želite kompajlirati jer se u njima često nalaze popisi svih potrebnih paketa, uputa, alata i postupaka. Nekada međuovisnosti alata i njihovih inačica mogu biti toliko komplicirani da je cijelu stvar jednostavnije i smislenije instalirati iz repozitorija distribucije. Nema razloga patiti se zbog inačice 1.3.5 ako u repozitorijima imate 1.3.2.

Kompajliranje Fluxboxa

Nakon raspakiravanja arhive i rješavanja zavisnosti, potrebno je unutar mape fluxbox-1.3.5 pokrenuti naredbu:

./configure

koja bi trebala pripremiti izvorni kôd za ostatak instalacije. U ovoj će fazi računalo provjeriti jesu li zadovoljeni svi potrebni preduvjeti: pronaći će kompajler, pokušat će povezati sve instalacijske skripte…

Ako ne možete pokrenuti skriptu configure, upišite u terminal (naravno, ako pripadate grupi Sudo):

sudo chmod +x configure

potom:

./configure

Sljedeća je naredba:

make

Riječ je zapravo o paketu koji kontrolira i generira određene dijelove softvera. Zanima li vas više, u terminal upišite man make ili posjetite službene stranice.

Posljednji je korak upisivanje naredbe (kao root):

make install

Nakon toga bi trebao biti instaliran Fluxbox – lagan i izrazito podesiv upravitelj prozorima!

Ipak, da bi se Fluxbox mogao koristiti, potrebno je podesiti postavke na računalu tako da pri prijavi automatski pokreće Fluxbox sesiju.

Pokretanje sesije

Sljedeći je korak dati računalu do znanja da umjesto dosadašnje sesije želimo pokrenuti Fluxbox. Moguća su dva načina:

• postavljanje sesije display managerom (preporučeno, jednostavnije)
• uređivanjem tekstualnih konfiguracijskih datoteka

Koristite li neki od “većih” display managera poput KDM-a i GDM-a, ili pak nešto poput Slima, postupak je i više nego jednostavan: prilikom prijave u sustav vašim korisničkim imenom i lozinkom u izborniku display managera odaberite Fluxbox kao željenu sesiju.

Pokretanje Fluxbox sesije u Gnomeovom login manageru

Na Wheezyju se sesija može pokrenuti uređivanjem (ili kreiranjem) datoteke .xsession (primijetiti točku ispred!) u home mapi. U nju dodajte redak:

exec startfluxbox

kako Debianove wiki-stranice (pri dnu) i predlažu. Iz tog je razloga važno prvo proučiti wiki-stranice distribucije koju koristite jer ćete tamo naći najnovije i najtočnije informacije. Fluxboxove stranice spominju i umetanje retka:

exec startfluxbox

u datoteku .xinitrc (postupak), no na Wheezyju tim postupkom nisam uspio pokrenuti sesiju, dok bi na drugim distribucijama moglo raditi. Pogledajte sekciju učestalo postavljanih pitanja na službenim Fluxboxovim stranicama.

2.1.3. Instalacija Fluxboxa kao primarnog okruženja

Većina distribucija nudi i instalacijske medije s različitim “okusima” pa se tako Debian može preuzeti u GNOME, KDE, Xfce i LXDE varijanti. Ne znam ni jednu distribuciju (ne računajući sada već prastare Mint 8 i Salix 13.37) koja nudi Fluxbox po defaultu. U slučaju da radite čistu instalaciju GNU/Linuxa, te se na računalu želi imati instaliran isključivo Fluxbox, prvo će trebati instalirati sustav bez grafičkog okruženja.

Na Portalu postoji tutorijal kako instalirati GNU/Linux općenito, ali u ovom slučaju možda je potrebno zaviriti u izvor poput ovoga: minimalna instalacija Ubuntua. Ne treba do kraja pratiti taj tutorijal jer ćete završiti sa icewm upraviteljem prozora, a ne Fluxboxom (no želite li isprobati icewm – samo naprijed!). Navedeni tutorijal treba pratiti do prijave u sustav bez CD-a (i grafičkog okuženja). Na Wheezyju je zatim potrebno instalirati nekoliko paketa kako bismo dobili funkcionalni desktop (kao root):

apt-get install xorg xserver-xorg-video-all slim fluxbox

Instalacijom paketa xserver-xorg-video-all instalirat ćete sve upravljačke programe za grafiku. Ne smeta, ali ako znate kakvu grafičku karticu imate, nema potrebe povlačiti ih sve s repozitorija. Recimo, za Intelovu grafiku treba upisati:

apt-get install xserver-xorg-video-intel

umjesto:

xserver-xorg-video-all

Ako ne znate koji su sve drajveri dostupni (kako se točno zovu), na Debianu (Ubuntuu i Mintu) to možete saznati upisivanjem naredbe (kao root):

apt-cache search xserver-xorg-video

U ovom slučaju nema potrebe postavljati exec startfluxbox u .xsession jer će Fluxbox jedino i biti instaliran na vašem sustavu, a login manager će se pobrinuti za ostalo. Poslije toga možete instalirati i druge potrebne programe poput internetskog preglednika, email klijenta, package managera i sl. Zapamtite samo da, što god vam treba, morate instalirati ručno, predinstalirano ne dolazi ništa.

Tabbing – mogućnost grupiranja više prozora koji se koriste za izvršenje jednog zadatka

Korisni programi | kriterij: GTK i Qt neovisnost

Budući da s Fluxboxom ne dolazi predinstalirano gotovo ništa, ovdje stoji nekoliko programa koji bi vam mogli koristiti. Kriterij za uvrštavanje na ovaj popis bila je njihova upotrebljivost i težnja za što većom neovisnošću o GTK i Qt toolkitu što (naravno) nije uvijek bilo moguće.

• PCmanFM – zgodan file manager koji zapravo pripada LXDE grafičkom okruženju
• GPicView – lagan preglednik slika koji također izvorno pripada LXDE grafičkom okruženju
• xfburn – odličan i lagan program za snimanje optičkih medija, inače dio Xfcea
• Leafpad – jednostavan uređivač teksta
• ePDFView – jednostavan i lagan čitač PDF-datoteka (uvijek možete instalirati Adobe Reader za GNU/Linux)
• VLC – odličan program za reprodukciju multimedijskih datoteka
• radiotray – program za slušanje radio preko internet streama
• xarchiver – program za upravljanje arhivama (potrebno još instalirati unrar, unzip)
• wicd – lagan, ali djelotvoran upravitelj žičnim i bežičnim konekcijama
• wvdial – program bez grafičkog sučelja koji će pokretati mobile broadband konekcije u slučaju da se umjesto Network Managera koristi Wcid. Iako bez grafičkog okruženja, wvdial je vrlo jednostavan program
• Shutter – screenshot program

Naravno, isto tako možete instalirati što god želite iz kojeg god grafičkog okruženja želite – sve radi!

U sljedećem djelu tutorijala naučit ćemo kako podesiti Fluxbox

Autor: Kruno

Nakon tutorijala o instalaciji Fluxboxa, slijede upute kako ga podesiti, koristiti, upozorenja na moguće nedostatke, ali trikovi koji će sakriti činjenicu da se radi “samo” o upravitelju prozorima.

Ono što Fluxboxu daje prednost nad ostalim grafičkim okruženjima jest njegova odzivnost; Gnomeu i/ili KDE-u treba nekoliko sekundi da pokrenu sve procese nakon prijave korisnika, a ovaj je lagan upravitelj prozorima spreman odmah po prijavi.

U Debianovim repozitorijima paket fluxbox sadrži svega nekoliko alata:

• fluxbox – upravitelj prozorima
• fbsetbg – skripta za postavljanje pozadine
• fbrun – alat kojim se kombinacijom tipaka Alt i F2 mogu pokrenuti drugi programi
• startfluxbox – alat koji pokreće Fluxboxovu sesiju čitajući informacije iz datoteke ~/.fluxbox/startup

Primjer alata koji dolaze s xorgom

1. Isključivanje i ponovno pokretanje računala

GNU/Linux dozvoljava gašenje i ponovno pokretanje računala samo korisniku s odgovarajućim ovlastima. Klasična grafička okruženja pokretanjem sesije omogućuju svakom korisniku koji se prijavio u sustav da isti i ugasi pritiskom na ikonu za isključivanje.

Da bi isključio računalo pod upraviteljem prozora korisnik treba imati root ovlasti i upisati u terminal:

shutdown -h now

Za ponovno pokretanje računala naredba je:

shutdown -r now

ili:

reboot

Za suspend treba instalirati paket pm-utils, a naredba zahtjeva root ovlasti i glasi:

pm-suspend

Računalo može hibernirati naredbom:

pm-hibernate

Naravno, ovo nije baš elegantan način i šteti komforu korisnika, ali zato se spomenute naredbe mogu upisati u Fluxboxov glavni izbornik te se na taj način zapravo imitira gašenje i ponovno pokretanje na punokrvnim grafičkim okruženjima. No, da bi to bilo moguće, potrebno je napraviti neke izmjene na Sudoers datoteci.

sudoers datoteka

sudoers je konfiguracijska datoteka u kojoj se korisnicima mogu dodijeliti ovlasti za izvršenje naredbi koje ranije nisu mogli izvršiti. Naredba sudo shutdown -r now ponovno će pokrenuti računalo, ali tek nakon što se u terminal upiše sudo i lozinka, ili se korisnik prijavi kao root. U takvom obliku ju se ne može upisati u Fluxboxov izbornik.

Budite oprezni s uređivanjem sudoers datoteke! Napravite kopiju sudoers datoteke kako biste prema njoj mogli ispraviti unose ako se previše toga (nekontrolirano) izmijeni.

Vidjeti en.Wikipedia/Sudo | Sudoers manual | help.Ubuntu/Sudoers | Ubuntuforums/Sudoers configuration | wiki.ArchLinux/Sudo

Prvo je potrebno na računalu napraviti grupu shutdown:

sudo addgroup shutdown

Grupa je sada prazna, potrebno je u grupu dodati korisnika:

sudo addgoup korisnik shutdown

Korisnik root i korisnici koji pripadaju grupi sudo mogu izvršavati sve naredbe na računalu. U ovom je slučaju potrebno korisnicima omogućiti izvršavanje svega dvije-tri naredbe; gašnje i paljenje – ništa više od toga.

sudoers se ne može uređivati kakogod. Potrebno je definirati kojim će se uređivačem teksta datoteka uređivati jer će se pri tome koristiti i program visudo kako bi se izbjegli mogući problemi i pogreške. Visudo provjerava sadržaj sudoers datoteke prilikom spremanja i zatvaranja, pronađe li grešku dat će obavijest

What to do?

i u tom je slučaju potrebno pritisnuti tipku e (za edit) i zatim enter kako bi se ispravile pogreške.

Sljedeće je pokrenuti program visudo:

sudo -E visudo

Na početak dokumenta, odmah ispod redaka koji počinju znakom # potrebno je upisati

Defaults editor=/usr/bin/nano

koristi li se nano kao uređivač teksta. Važno je da se dobro barata uređivačem koji se koristi da ne bi došlo do slučajnih izmjena. Zatim treba dokument spremiti (nano: ctrl + o) i izaći (nano: ctrl + x).

Ako je u prethodnom slučaju sve prošlo u redu, treba ponovno pokrenuti naredbu sudo -E visudo i potražiti redak

# Cmnd alias specification

Ispod tog retka upisat ćemo alijas kojim ćemo obuhvatiti naredbu shutdown s prekidačima -h i -r i naredbe pm-suspend i pm-hibernate:

Cmnd_Alias SHUTDOWN = /sbin/shutdown, /usr/sbin/pm-suspend, /usr/sbin/pm-hibernate

SHUTDOWN je alijas koji obuhvaća naredbu shutdown unutar /sbin mape i naredbe pm-suspend i pm-hibernate unutar usr/sbin mape.

Pretpostavimo da korisničko ime kojim ste prijavljeni u sustav ne pripada grupi sudo i prema tome nema ovlasti izvršavati spomenute naredbe. U ovom biste slučaju te naredbe mogli izvršavati, ali još uvijek bi bilo potrebno upisivati lozinku. To nastojimo izbjeći; na sâm kraj dokumenta treba dodati:

%shutdown debian=NOPASSWD SHUTDOWN

Možda treba objasniti razliku između riječi shutdown i SHUTDOWN (GNU/Linux razlikuje velika i mala slova dok Windows ne). shutdown malim slovima označava grupu koja je napravljena naredbom sudo addgroup korisnik shutdown što dodatno potvrđuje znak %. Tâ riječ napisana velikim slovom označava alias naredbi koje je potrebno izvršavati bez upisivanja lozinke (Cmd_Alias SHUTDOWN = …).

Riječ debian zapravo je ime za hostname, ono što u terminalu stoji odmah ispred dvotočke

korisnik@debian:~$

pa je taj dio potrebno izmijeniti prema tome kako glasi vaš hostname.

NOPASSWD je parametar koji omogućuje korisnicima grupe shutdown da na računalu (u ovom primjeru) debian izvršavaju naredbe SHUTDOWN bez upisivanja sudo lozinke.

sudoers datoteka – Crvenom su označene promjene

Za implementiranje ovoga u Fluxboxov izbornik potrebno je napraviti podizbornik i u njega unijeti te tri naredbe:

[...]

[separator]
[submenu] (Shutdown)
[exec] (Shutdown) {sudo shutdown -h now}

[exec] (Restart) {sudo shutdown -r now}

[exec] (Suspend) {sudo pm-suspend}

[exec] (Hibernate) {sudo pm-hibernate}

[end]

[...]

Naravno, potrebno je detaljnije objasniti kako se izbornik uređuje…

2. Uređivanje izbornika

Postoje dvije konfiguracijske datoteke koje se tiču izbornika. Jedna se nalazi na lokaciji /home/korisnik/.fluxbox i zove se menu i tu datoteku uređujemo kako bismo izbornik prilagodili svojim potrebama. Druga se zove fluxbox-menu i nalazi se unutar mape /etc/X11/fluxbox i tu datoteku ne bi trebalo uređivati. Fluxbox ju kreira automatski i postoji šansa da prilikom instalacije novog programa, Fluxbox izbriše ono što je upisivao korisnik jer ju Fluxbox generira u određenim situacijama poput instalacije novog paketa.

Fluxbox izbornik

Parametri unutar Fluxboxovog izbornika

Pri uređivanju datoteke /home/korisnik/.fluxbox/menu važno je znati sljdeće:

• uglate zagrade označavaju radnju, odnosno govore što će se dogoditi s ostatkom unosa
• okrugle zagrade su ime zapisa. Ono što se napiše unutar okruglih zagrada, bit će vidljivo u izborniku kliknete li desnom tipkom miša na radnu površinu
• vitičaste zagrade sadržavaju putanju do programa koji se pokreće
• između < i > je moguće unijeti putanju do ikone programa te na taj način imati i sliku unutar izbornika

Isto tako postoji i nekoliko (nazovimo) naredbi koje bi trebalo znati:

• [begin] označava početak izbornika
• [end] označava kraj izbornika
• [submenu] označava početak podizbornika; potrebno ga je zatvoriti s [end]
• [separator] je horizontalna linija, razdjelnik
• [include] može poslužiti da se izbornik /etc/X11/fluxbox/fluxbox-menu uvrsti u izbornik /home/korisnik/.fluxbox/menu
• [exec] označava da u nastavku slijedi program koji treba izvršiti

Upisivanje novih stavki

Pri prvom otvaranju, izbornik menu u home folderu imat će vjerojatno svega tri retka:

[begin] (Fluxbox)
[include] (/etc/X11/fluxbox/fluxbox-menu)
[end]

Potrebno je obrisati sve iz te datoteke, započeti izbornik linijom [begin] (Fluxbox). Umjesto Fluxbox prigodno je upisati možda i korisničko ime s kojim se prijavljuje u sustav. Odmah u novom redu treba izbornik i “završiti” sa [end]

Sada se između te dvije linije može dodati i prvi unos koji će pokretati neku aplikaciju:

[begin] (Fluxbox)

[exec] (Firefox) {firefox}

[end]

Dalje, pokušat ćemo dodati razdjelnik, novi program za pokretanje i uključiti izbornik koji Fluxbox automatski generira u ovaj koji se uređuje:

[begin] (Fluxbox)

[exec] (Firefox) {firefox}

[separator]

[exec] (Thunderbird) {thunderbird}

[separator]

[include] (Automatski generiran izbornik) {/etc/X11/fluxbox/fluxbox-menu}

[end]

Ako se unutar vitičastih zagrada upiše samo firefox treba voditi računa da se program nalazi unutar datoteke /usr/bin.

3. Pozadina i rezolucija ekrana

Podešavanje rezolucije ekrana

Za podešavanje rezulucije ekrana koristi se program xrandr. Riječ je o programu kojim se kroz naredbeni redak može i upravljati s više od jednog ekrana. Za pregled dostupnih izlaza treba upisati

xrandr

u terminal. Ispis prikazuje oznake dosupnih ekrana te dostupne rezolucije. Na laptopu bez dodatnog ekrana ispis bi trebao izgledao slično ovome:

xrandr – prikaz s jednim ekranom

U drugom je redu vidljivo da je ekran na laptopu prepoznat kao LVDS1 što potvrđuje i oznaka connected. U drugom je redu prikazana najveća moguća rezolucija za spojeni ekran. Pretpostavimo li da pri paljenju računala valjana rezolucija nije prepoznata, podesiti ju možemo naredbom:

xrandr –output LVDS1 –mode 1366×768

Prekidač –output označava ekran na koji će se ostatak naredbe odnositi, a LVDS1 je ime ekrana. (Taj dio će trebati mijenjati prema tome što naredba xrandr daje kao izlaz.) Također, –mode se odnosi na rezoluciju, a broj iza toga označava željene dimenzije.

Naravno, moguće je imati spojeno i više od jednog ekrana. U tom je slučaju potrebno vidjeti kojom ga oznakom xrandr označuje. Koristeći laptop bez dodatnog ekrana na prethodnoj slici vidljivo je da izlaz VGA1 nosi oznaku disconnected. Spajanjem drugog ekrana VGA1 izlaz mijenja status u connected, a zatim slijedi popis dostupnih rezolucija.

xrandr

Uključivanje drugog ekrana zapravo je vrlo jednostavno:

xrandr –outpu LVDS1 –mode 1366×768 –pos 0×0 –output VGA1 –mode 1024×768 –pos 1366×0

Dio –pos 0×0 znači da će slika na prvom ekranu biti prikazivana od prvog dostupnog piksela, odnosno slika neće biti pomicana ni u koju stranu. No –pos 1366×768 znači da će slika ekrana označenog kao VGA1 biti pomaknuta za 1366 piksela udesno jer toliko zauzima LVDS1. Na ovaj način računalo zapravo raspolaže ekranom od 2390 (1366 + 1024) piksela.

Postavljanje pozadine

Za postavljanje pozadine koristi se fbsetgb, a naredba je jednostavna:

fbsetbg -f /putanja/do/datoteke.jpg

Prekidač -f omogućava rastezanje slike preko cijelog ekrana. Postoji još nekoliko opcija: -c centrira pozadinsku sliku, -t je postavlja u tiled mode (popločeno). S -a će fbsetbg postaviti sliku preko čitavog ekrana, ali čuvajući odnos između visine i širine.

Moguće je odrediti i mapu sa slikama kako bi se slike izmjenjivale:

fbsetbg -r /putanja/do/mape

Fluxbox će zapamtiti pozadinu koju ste postavili, imate li problema, pogledajte ove wiki-stranice.

4. Tipkovničke kratice

Jedna od Fluxboxovih značajki koja najviše pridonosi produktivnosti jesu tipkovničke kratice. U početku se može činiti zbunjujućim ili kompliciranim, ali kada se jednom nauči kojoj se kombinaciji dodijelila koja naredba – produktivnost naglo raste: nema kliktanja i traženja po raznim izbornicima, nema pisanja kombinacije tipaka da bi se otvorio prozorčić u koji tek sada treba upisati naredbu koja se želi izvršiti itd.

Unutar home foldera i mape .fluxbox nalazi se datoteka keys. U toj se datoteci definiraju tipkovničke kombinacije kojima se izvršavaju programi, otvaraju dokumenti, šalju naredbe računalu, a također se mogu dodati i tipkovničke kratice za poglašnjavanje i utišavanje zvuka.

Pri definiranju kratica obično se radi s Mod tipkama u kombinaciji s F1, F2…, ili u kombinaciji s kojim od brojeva na numeričkom dijelu tipkovnice.

primjer tipkovničkih kratica

Evo primjera (riječ o korisničkom unosu pa odmah po instalaciji Fluxboxa ova kombinacija neće raditi po defaultu):

Control Mod4 3 :exec pcmanfm

Control zapravo označava tipku Ctrl, Mod4 je u konkretnom primjeru odnosi na tipku Super između Ctrl i Alt. Ako svemu dodamo i brojku 3 – pokrenut će se upravitelj datotekama PCmanFM.

Tipka Mod1 obično označava tipku Alt, ali ona već ima funkciju u velikom broju preddefiniranih kratica pa bi trebalo provjeriti da se kratice ne preklapaju.

Posebno mi se čini korisnom kombinacija tipaka Control Mod4 Y :RootMenu jer ona pokreće glavni izbornik. Lako je kliknuti desnom tipkom miša na praznu radnu površinu i dobiti izbornik, ali problem je ako postoji tri-četiri otvorena prozora koji prekrivaju cijeli ekran. Nije baš komforno (ni produktivno) sve ih minimizirati pa tek onda ići desnom tipkom miša. Na ovaj način bez obzira na to što je na ekranu – izbornik je dostupan.

Vidjeti još Keybord shortcuts | Mod4 | The power of Fluxbox keys | Fluxbox Keybinding

5. Pojačavanje i utišavanje zvuka

Osim ako ju ne instalirate sami, Fluxbox ne nudi ikonicu u desnom uglu ekrana kojom biste mogli utišavati i pojačavati zvuk. Potrebno je instalirati alsa-utils paket te u terminal upisati naredbu:

alsamixer

i stišavati i pojačavati zvuk u terminalu kroz curses sučelje. Naravno, moguće je definirati i tipkovničke kratice – pogledajte taj dio u ovom tutorijalu, a velike su šanse da Fluxbox već ima definirane kratice za taj zadatak – zavirite u /home/korisnik/.fluxobx/keys.

Postoji i paket alsamixergui pa se sve to – ali u principu na potpuno isti način – može raditi i izvan terminala. Želite li applet morat ćete instalirati taj dio iz kojeg od većih grafičkih okruženja poput Xfcea i u startup datoteku dodati redak koji će taj applet pokretati automatski s računalom. Potrebno je samo znati da će taj applet povući i neke druge dijelove grafičkog okruženja kojem pripada.

6. Startup datoteka

Datoteka Startup je mjesto gdje se može dodati popis programa koji će se izvršavati pri pokretanju računala. Datoteka se nalazi na /home/korisnik/.fluxbox/startup. Prije uređivanja te datoteke potrebno je znati.

• točan naziv pod kojim se program nalazi unutar datoteke /usr/sbin
• svaki upis koji se odnosi na neki program trebao bi završavati znakom &
• svi se korisnički upisi moraju nalaziti iznad retka exec fluxbox

startup datoteka

7. Network Manager

Za automatsko pokretanje Network Managera treba instalirati pakete network-manager-gnome te gnome-keyring (još i mobile-broadband-info i usb-modeswitch). U /usr/bin postoji unos nm-applet. U starup datoteku treba dodati:

nm-applet &

Alternativa Network Manageru je Wcid koji može kontrolirati žičnu i bežičnu mrežu, ali za mobilni će internet biti potrebno koristiti wvdial.

Vidjeti o keyringuUnlock gnome keyring with Slim | Unlocking Gnome Keyring | Gnome keyring | Unlock keyring | Pam Keyring

8. Numerička tipkovnica

Startup datoteka može sadržavati i neke konfiguracijske postavke poput uključivanje numeričkog dijela tipkovnice (num lock mi se nije uključivao sâm pri paljenju računala) ili uključivanje tappinga touchpada na laptopima.

Numerička se tipkovnica uključuje naredbom:

numlockx on

Treba primijetiti da ovaj unos ne završava s &.

Simulaciju lijeve tipke miša tappingom možete naredbom

synclient TapButton1=1

9. Zaključavanje ekrana

Zaključavanje ekrana i screen saver funkcioniraju malo drugačije nego bi čovjek očekivao. Da se ne povlači puno paketa iz drugih grafičkih okruženja koristit ćemo program xscreensaver koji bi trebao biti instaliran zajedno s xorgom. Nudi mogućnost zaključavanja ekrana, ima kakav-takav power manager, a efekti screen savera nisu nešto što oduzima dah, ali radi!

Meni se xscreensaver nije pokretao automatski s računalom. Dodavanje xscreensaver & u startup nije previše pomagalo jer bih svaki puta na ekran dobio xscreensaverov splash screen.

Treba otvoriti xscreensaver preference i u tabu Advanced označite Power managment Enabled, a ukloniti kvačice iz kućica unutar polja Fading and Colormaps te u Startup dodajte

sh -c “sleep 25 && xscreensaver -no-splash &” &

Ukratko: dvadeset i pet sekundi od paljenja računala automatski će se pokrenuti xscreensaver, ali bez splash screena, a sve se pokreće u pozadini. Samo je važno da sve kućice unutar Fading and Colormaps budu odznačene, jer Screensaver inače neće funkcionirati.

Sada ste naučili kako instalirati i podesiti fluxbox. Ostao nam je još jedan dio tutorijala u kojem ćemo govoriti o administriranju računala.

Autor:Kruno

Ovdje nećemo detaljno objasniti administraciju Linuxa već ćemo pokriti samo najučestalije slučajeve. Dat će se tek onoliko uputa koliko je nužno korisniku koji se prvi puta susreće s Fluxboxom. Važno je reći da se ovaj dio ne odnosi isključivo na Fluxbox nego je zajednički (više-manje) svim distribucijama Linuxa.

Mala galerija radnih površina s Fluxboxom

1. Prikaz pokrenutih procesa

Ponekad se može dogoditi da neki proces (program) ostane pokrenut u pozadini, “sjedne” na RAM i potrebno ga je ugasiti. Problem je što Fluxbox ne nudi nikakav task manager. Procese je moguće provjeriti naredbom

ps -aux

(Za više informacija vidjeti dokumentaciju o naredbi ps ili provjerom lokalne dokumentacija na računalu pisivanjem naredbe man ps u terminal.)

Prikaz pokrenutih programa možete vidjeti i pomoću naredbe:

top

Prvi stupac tablice označava kojem korisniku pripada pokrenuti proces, drugi stupac brojkom identificira sâm proces. Dalje je prikazana potrošnja (konzumacija) procesora, te RAM-memorije. VSZ stoji za Virtual Memory Size te podatak označava dodjeljen prostor za proces. RSS je stoji za Resident Set Size, odnosno pokazuje stvarno (fizičko) zauzeće prostora. U primjeru iznad pod oznakom TTY stoji upitnik, to je zato što je naredba ps -aux izvršeni iz grafičkog okruženja, a u tim se okolnostima naredbe računalu ne daju iz konzole nego posredstvom grafičkog okruženja. Do konzole se može doći pritiskom tipaka Ctrl Alt F1. Radi se o šest konzola (od tipke F1 do tipke F6), a povratak iz konzole u grafičko okruženje vrši se naredbom Crl Alt F7. Kada bi se naredba izvršila u konzoli, umjesto upitnika stajao bi broj između jedan i šest i označavao bi broj konzole u kojoj je proces pokrenut. STAT prikazuje fazu u kojoj se određeni proces nalazi. Zatim je prikazano vrijeme kada je proces pokrenut te koliko dugo traje. Zadnji stupac prikazuje naredbu kojojm je proces pokrenut.

Zaglavljene se procese može ugasiti upisivanjem u terminal riječi kill za kojom slijedi broj iz stupca PID – npr.:

kill 3779

2. Provjera diskova, particija, iso-slika te montiranje istih

2.1 Provjera diskova

Za provjeru broja priključenih tvrdih (i/ili drugih) diskova potrebno je izvršiti naredbu

sudo fdisk -l

Fdisk je alat koji će u prvom dijelu dati sve potrebne informacije: naziv diska, veličinu, identifikator kao i broj cilindara i sl. Slijedi prikaz “strukture” tvrdog diska: broj particija, njihovi nazivi, gdje na tvrdom disku započinju, a gdje završavaju, označit će i koja je particija butabilna te koliko koja od njih zadrži blokova.

U prvom redu vidi se Disk /dev/sda: 500.1 GB, 500106780160 bytes, priključimo li na računalo neki drugi uređaj koji GNU/Linux može prepoznati kao disk (recimo digitalni fotoaparat), gornjem primjeru fdisk pridružit će još jedan disk, a njega će – umjesto /dev/sda – označiti kao /dev/sdb e prikazati sve potrebne informacije o uloženom/priključenom disku. Ova će naredba vrijediti i za sve USB stickove.

2.2 Montiranje (en. mount) particije

Želili li se montirati (en. mount) koji stick, prvo će biti potrebno fdiskom provjeriti kojom je oznakom stik označen (/dev/sdb, /dev/sdc, /dev/sdd…) jer će ta oznaka biti potrebna za definiranje diska i/ili particije koja se montira.

GNU/Linux na diskove gleda kao na (najobičnije) datoteke pa se tako svaki disk može montirati bilo gdje na sustavu (ako se posjeduju root ovlasti). Najčešće se diskovi moniraju u mape /media i /mnt. Koristi li se PCmanFM, Nautilus ili Dolphin kao file manger s ovim neće biti potrebe zamarati se jer ti programi (za razliku do Xfcea) automatski montiraju diskove. Nakon što se ustanovi naziv diska i mapa u koju disk želimo monitrati, naredba je:

sudo mount /dev/sdb1 /media

sudo jer su potrebne root ovlasti, mount je zapravo pogram koji vrši montiranje, /dev/sdb1 je naziv/oznaka diska, a media je mjesto na koje se disk montira.

Obrnuta je radnja

sudo umount /media

2.3 Stvaranje i montiranje iso-slika

Želite li napraviti iso-sliku CD-a ili DVD-a, potrebno ih je umetnuti u računalo te u terminal upisati naredbu

dd if=/dev/cdrom0 of=/mjesto/koje/želimo.iso

Program dd služi za konvertiranje i kopiranje datoteka. If je zapravo skraćenica od input file, a ko se radi o iso-slici nekog optičkog medija, logično je da se taj medij nalazi pod /dev/cdrom0 (ponekad pod /dev/sr0). Of je skraćenica od output file i u tom je dijelu potrebno dati putanju do mjesta na koje želimo spremiti sliku, a na kraju imena potrebno je dodati nastavak .iso kako bi dd znao što s datotekom/medijem.

Za stvaranje iso-slike datoteke na Wheezyju je zadužen program genisoimage:

genisoimage -o slika.iso /putanja/do/datoteke

U ovom se slučaju prvo novoj slici dâ ime, a zatim se određuje putanja do datoteke: genisoimage | linuxposion.blogspot

Kada je riječ o montiranju iso-slika, situacija je jednostavna:

sudo mount -o loop /putanja/do/slike.iso /mapa/u/koju/se/montira

Suprotna je radnja

sudo umount /mapa/u/kojoj/se/montira

3. Upravljanje korisničkim računima i grupama

GNU/Linux je dizajniran kao višekorisnička platforma pa sukladno tome u velikoj mjeri iskorištava mogućnost supostojanja više korisnika s različitim mogućnostima/dozvolama.

Korisnički računi na GNU/Linuxu se mogu podijeliti na

• root korisnički račun
• redovni korisnički račun

Prvi se korisnički račun ne bi trebao koristiti pri svakodnevnoj upotrebi računala jer osim što omogućava pristup svakom dijelu računala, potencijalno omogućava i zloupotrebu računala.

Iz tog razloga valja napraviti drugi korisnički račun koji će omogućavati čitanje elektroničke pošte, pretraživanje interneta, obradu teksta, služanje glazbe i gledanje filmova, ali neće dozvoljavati instaliranje ili brisanje softvera, uređivanje važnih konfiguracijskih datoteka i sl.

Uglavnom sve distribucije nude podešavanje obaju korisničkih računa već pri instalaciji.

3.1 Stvaranje i brisanje korisničkog računa

Ipak, želite li napraviti novi korisnički račun potrebno je unijeti naredbu

adduser korisnik

u kojoj korisnik zapravo označava korisičko ime koje želite. Nakon toga bit će potrebno odgovoriti na par pitanja: dati ime, lozinku i sl. Naredba će automatski dodati grupu istog naziva te mu dodijeliti i brojčanu identifikaciju.

Za promjenu lozinke dodjeljene korisničkom računu, potrebno je unijeti

passwd korisnik

Pri čemu je korisnik korisničko ime računa kojem se želi mijenjati lozinka. Nakon toga će biti zatraženo da se nova lozinka unese i potvrdi:

Pretpostavimo da na računalu postoji jedan root-korisnički račun i jedan korisnički račun kojim se koristi vlasnik računala, nije nevjerojatno da bi se tim računalom mogli koristiti i neki drugi korisnici. Problem je u tome što svaki korisnički račun ima svoj home folder. U home folder korisnik sprema sve svoje dokumente, slike, mailove…

Stoga bi se moglo poželjeti napraviti treći korisnički račun kojim će se moći koristiti svi bez brige za osobne podatke. U tom bi slučaju valjalo onemogućiti lozinku za taj račun:

passwd -d korisnik

Da biste se prijavili kao korisnik dovoljno je kliknuti na avatar (gdm3) ili samo upisati korisničko ime (Slim).

Korisnički se račun briše naredbom

userdel korisnik

3.2 Stvaranje i brisanje grupa

Korisničko ime i lozinka jednostavno identificiraju stvarnog korisnika, ovlasti nisu dodjeljene prema korisničkom imenu, korisnik nema ni veće ni manje ovlasti zato što je korisnik. Ovlasti se dodjeljuju na temelju pripadnosti korisnika određenoj grupi. Datoteka /etc/group može sadržavati i preko pedeset grupa. Ako želimo nekom korisniku omogućiti pristum CD-romu, uključit ćemo ga u tu grupu:

adduser korisnik cdrom

Negdje preporučaju ovaj način:

usermod -a -G cdrom korisnik

Vidjeti još YoLinux -Managing groups | Cyberciti.biz HowTo | Stackoverflow HowTo | AskUbuntu | Debian forum

Grupa se može obrisati naredbom

groupdel ime_grupe

4. Teme i ikone

Fluxbox čini samo okvir oko aplikacija. Ponekad ćete poželjeti instalirati aplikacije koje su izrađene (najčešće) u GTK i/ili Qt tehnologiji. Te aplikacije rade savršeno pod Fluxboxom, ali mogu izgledati dosta loše dok se sve malo ne podesi.

Neke je teme moguće instalirati iz repozitorija distribucije poput gnome-themes kao i nekoliko vrsta ikona poput gnome-dust-icon-theme, gnome-human-icon-theme, gnome-noble-icon-theme…

Nakon instalacije teme i seta ikona, potrebno je instalirati i program pomoću kojeg se teme i ikone mogu postaviti. Moguće je koristiti dva programa: gtk-theme-switch ili lxappearance. Po pokretanju jednog od navedenih programa, jednostavno treba odabrati temu iz izbornika.

Moguće je preuzeti i druge teme sa stranica gnome-look.org i xfce-look.

Teme je moguće podesiti i bez gtk-theme-switcha i lxappearancea tako da se unutar home foldera (ako ne postoji) napravi mapa .themes,a unutar nje se rapakiraju preuzete teme:

cd /home/korisnik/.themes

Zatim (ovisno o tome završava li arhiva s tar.gz ili s tar.bz2

tar -zxvf theme-name-here.tar.gz

ili

tar -jxvf theme-name-here.tar.bz2

Za ikone je potrebno napraviti mapu .icons, a set ikona raspakira u toj mapi.

Postavljanje teme vrši se uređivanjem datoteke ~/.gtkrc-2.0 – Fluxbox-wiki: themes

Eto, ovim smo završili upoznavanje s Fluxboxom. Pozivamo sve da se malo poigraju i ovim neobičnim sučeljima koja samo izgledaju kao dio računalne povijesti, a u stvari predstavljaju moćne alate koje možete u potpunosti prilagoditi svojim potrebama. Dodajte ono što želite, a izostavite ono što vam ne treba. Uz malo truda oko podešavanja sustava dobit ćete brzo računalo u potpunosti prilagođeno vama.Vjerujte nam, trud će vam se isplatiti.

5. Provjera stanja baterije

Kako na Fluxboxu nema indikatora stanja baterije, provjerava se u terminalu vrši naredbom

acpi -b

Ukoliko ipak više preferirate grafički prikaz, možete koristiti alate kao što su: xbattbar, wmbattery ili wmacpi, odnosno možete povući GNOME-ov ili XFCE-ov power manager.

Autor:Kruno

Aktualni Linux kernel 3.11 podržava dodatnu mogućnost: Dynamic Power Management za AMD Radeon vlasničke drivere. Testovi pokazuju značajno smanjenje potrošnje energije i resursa uz poboljšanje performansi.

Objava novog izdanja Linux kernela uvijek će oduševiti svakog zagriženog Linux-specijalistu i distrohoppera, no dobra vijest je ovog puta namijenjena vlasnicima AMD Radeon grafičkih kartica. Naime, aktualni kernel donosi bolju podršku za AMD-ove vlasničke drivere putem optimizirane potrošnje energije i resursa, te primjetnog poboljšanja performansi.

Čini se da je suradnja AMD-a i Valvea, službeno započeta još prošle godine, ipak urodila plodom. Linux je dobio zasebnu igraću platformu pogonjenu Debianom i stigli su zvučni naslovi poznatih igara. Međutim, ništa ne bi bilo moguće bez ustrajnijeg razvoja softverske podrške u vidu kvalitetnijih upravljačkih programa i poboljšanja igraćih i radnih performansi. Od sada Linux platforma s pravom može nositi laskavu i perspektivnu titulu igraće platforme.

Izvor: wallhud.com
http://wallhud.com/wallpaperhd/amd-radeon-water-glass-hd-wallpaper.html

Poboljšanje kvalitete za krajnje korisnike i vlasnike ATI/AMD grafičkih kartica se prvenstveno ogleda u kvalitetnijoj implementaciji OpenGL protokola za renderiranje 2D i 3D grafike na novijim Radeon grafičkim karticama. Ipak, poboljšanje podrške i povećanje performansi neizbježno rezultira i povećanom potrošnjom hardverskih resursa i energije. Međutim, kernel 3.11 donosi rješenje u obliku Dynamic Power Managementa.

Dynamic Power Management označava ravnomjernije korištenje resursa, čime se postiže njihova veća iskoristivost uz uštedu energije. Radni takt GPU-a se proporcionalno prilagođava radnom opterećenju, čineći potrošnju racionalnijom i štedljivijom. Ova dodatna mogućnost se odnosi na Radeon grafičke kartice serije 2000 i novije, što je od sada podržano i u aktualnom kernelu. Detaljne informacije o AMD-ovim vlasničkim driverima, načinu instalacije, podešavanju i rješavanju problema možete naći na neslužbenim AMD Linux Community stranicama.

Jednostavnom naredbom možete provjeriti verziju kernela koja trenutno pokreće vašu distru:

uname -r

Napomena: Za uključivanje Dynamic Power Managementa potreban je kernel 3.11 ili noviji!

Da biste uključili Dynamic Power Management potrebno je pod root korisničkim privilegijama otvoriti datoteku /etc/default/grub:

sudo gedit /etc/default/grub

te liniju GRUB_CMDLINE_LINUX_DEFAULT=”quiet splash” promijeniti u:

GRUB_CMDLINE_LINUX_DEFAULT=”quiet splash radeon.dpm=1″

Uključivanje AMD Dynamic Power Managementa

Nakon spremanja promjena potrebno je napraviti update GRUB-a i ponovno pokrenuti računalo:

sudo update-grub; reboot

Detaljne mogućnosti optimiziranja Dynamic Power Managementa možete vidjeti ovdje.
Strogi Phoronix Test Suite donosi rezultate hardverski zahtjevnih testova s aktualnim naslovima igara. Vidljivo je značajno poboljšanje performansi, manja potrošnje struje te manje zagrijavanje na testiranim Radeon HD karticama serije 48xx, 67xx i 68xx. Detaljne rezultate testova pogledajte ovdje.
Iako je, za sada, ovu opciju potrebno zasebno uključiti, u budućim izdanjima kernela to neće biti potrebno (vjerojatno već u Ubuntuu 14.04). Ovu dodatnu mogućnost slobodno kombinirajte s individualnim metodama štednje energije o čemu smo ranije pisali.
Za sve koji koriste otvorene Mesa drivere preporuča se ažuriranje na aktualnu verziju.

Izvori: Phoronix, AMD Linux Community

Autor: Calisto

Java, Java, Java… Što je to Java? Zašto me ta slika šalice kave stalno prati gdje god pođem? Koja je uopće fora u tome i zašto bi bilo dobro izdvojiti malo slobodnog vremena kako bi naučili neki novi programski jezik, pročitajte u tekstu koji slijedi.

Namjena ovog kratkog serijala je približiti Javu krajnjim korisnicima koji žele naučiti stvar ili dvije o programiranju u ovom programskom jeziku, a nemaju vremena ili jednostavno ne znaju odakle početi.

Pa krenimo…

Što je to Java?

Java je objektno orijentiran i univerzalan programski jezik, što znači da ju možete pisati i pokretati na bilo kojem operativnom sustavu, a kod pišete u skladu s objektno orijentiranom paradigmom.

Što je to objektno orijentiran jezik i objektno orijentirana paradigma?

Ukratko, paradigma obuhvaća enkapsulaciju (zaštita ili skrivanje lokalnih varijabli klasa), generalizaciju (određivanje nekih zajedničkih, generalnih svojstava), nasljeđivanje (iskorištavanje postojećih klasa) i polimorfizam.

Sve elemente paradigme ćemo upoznati s vremenom i još bolje objasniti primjerima.

Što mi sve treba za pisanje Java programskog koda?

Da biste programirali u Javi, potrebni su vam JDK ( Java Development Kit ) za pisanje programskog koda, i JRE ( Java Runtime Environment ) za pokretanje i provjeru napisanog koda, a oba paketa dolaze uz neki od standardnih IDE (Integrated Development Environment) alata kao što su Eclipse, NetBeans itd.

Ako ne želite pisati programski kod već samo pokretati i koristiti Java aplikacije, dovoljan Vam je samo JRE koji možete preuzeti sa službenih stranica ili iz repozitorija Vaše distribucije.

Mala napomena: JDK sam po sebi već sadrži JRE, a ako želite koristiti samo JRE bez JDK-a, morat ćete ga zasebno instalirati i konfigurirati bez JDK paketa.

Za zasebnu instalaciju JDK i JRE paketa na Debian operativnom sustavu, koristite sljedeću naredbu:

sudo aptitude install openjdk-7-jdk openjdk-7-jre

Dok za Arch Linux operativni sustav možete koristiti sljedeću naredbu:

sudo pacman -S jdk7-openjdk jre7-openjdk

Za IDE ćemo se odlučiti za Eclipse razvojni alat, a njega možemo instalirati sljedećim naredbama:

sudo aptitude install eclipse
sudo pacman -S eclipse

Na Arch Linux operativnom sustavu se nalazi najnovija verzija Eclipse razvojnog alata verzije 4.3 (kodnog imena Kepler), dok Debian ima nešto stariju, 3.8 verziju.

Primjetite da koristimo slobodne (open source), a ne službene JDK i JRE pakete, jer unatoč svemu, Java je slobodan software. Tvrtka Oracle TM je ipak uspjela postaviti neka ograničenja zbog kojih su napisane alternative otvorenog koda koje rade jednako dobro kao i službeni paketi.

Korištenje Eclipse razvojnog alata

Pri prvom pokretanju Eclipse će vas pitat gdje želite spremati Vaše projekte. Jednostavno odaberite najidealniju lokaciju na Vašem računalu i kliknite gumb ‘U redu‘.

Opcionalno, možete označiti da Vam je ta lokacija uvijek odabrana za sve buduće projekte, u suprotnom će Vas Eclipse uvijek pitati gdje želite spremati nove projekte.

Ako Vam se slučajno pojavi početna, uvodna stranica (welcome screen) pri prvom pokretanju, jednostavno ju ugasite pritiskom na gumb ‘X’ u gornjem lijevom uglu.

Nakon toga, u izborniku idete na Window – Open Perspective – Java, i nakon toga će Vas dočekati alat spreman za pisanje programskog koda kao na slici.

Moj prvi projekt

Da biste počeli s programiranjem, morate napraviti projekt u koji ćete pisati, spremati i pokretati programski kod.

To možete napraviti tako da u izborniku odete na File – New – Java Project, i nazovite projekt po volji, u našem slučaju projekt se zove MojPrviProjekt kao na slici.

Ostale opcije za sada ne morate dirati, samo kliknite na gumb ‘Finish‘.

Nakon toga, primijetit ćete da lijevo imate direktorij MojPrviProjekt s poddirektorijem src u njemu. U taj src poddirektorij će ići sav Vaš programski kod.

Da bi napravili početnu klasu u kojoj se nalazi main() metoda kao u programskom jeziku C i C++ koja se koristi kao početna točka odakle se počinje s izvršavanjem koda, napravimo sljedeće korake:

Prvo moramo napraviti pakete u koje ćemo smještati naše klase koje su sličnog sadržaja da ih sve imamo na jednom mjestu.

Desni klik miša na poddirektorij src – New – Package i dočekat će nas sljedeći scenarij (na slici) gdje nazovemo paket po želji i stisnemo gumb ‘Finish’.

Da bi kreirali našu početnu klasu s main() metodom, stisnemo desni klik miša na novokreirani paket – New – Class i dočekat će nas sljedeći scenarij (na slici) gdje nazovemo klasu po volji, npr. u našem slučaju MojaPrvaKlasa i obvezno označimo opciju public static void main(String[] arg) da nam se kreira main() metoda, te stisnemo gumb ‘Finish‘.

Nakon toga, dočekat će nas situacija kao na slici. Spremni smo za pisanje koda.

Napomena, ove komentare označene s //TODO… slobodno obrišete.

Tipovi podataka u Javi

Java razlikuje referentne i primitivne tipove podataka.

Primitivni tipovi podataka su najčešće preuzeti iz programskih jezika C i C++ (int, float, double, char, bool…), a referentni tipovi podataka su npr. Integer, BigDecimal, String… itd.

Primijetite razliku između malih i velikih slova kod tipova podataka. Referentni tipovi su klase (počinju velikim slovom) i kada ih koristimo, onda radimo s objektima tih klasa.

Moguća je pretvorba referentnih tipova podataka u primitivne i obrnuto, ali o tome ćemo malo kasnije uz odgovarajuće primjere.

Moj prvi Java programski kod

Da biste ispisali neki proizvoljan tekst, npr. ” Pozdrav LinuxZaSve svijete!“, programski kod je sljedeći:

System.out.println(“Pozdrav LinuxZaSve svijete!”);

Ne zaboravite znak ; (točka-zarez) na kraju svake linije koda, jer tako Java interpreter zna kada je kraj neke linije programskog koda. Sav proizvoljan tekst koji se ispisuje ide unutar dvostrukih navodnika.

Za unos proizvoljnog teksta s tipkovnice i ispisivanje istog, potrebno je napraviti par stvari.

Prvo je potrebno kreirati varijablu, tj. objekt tipa Scanner koji će nam služiti za unos podataka s tipkovnice:

Scanner unos = new Scanner(System.in);

Kada ste napisali prethodni dio programskog koda, ako Vam se nije pojavila linija import ispod linije za pakete (package), onda stisnite desni klik negdje na prazan dio – Source – Organize Imports, ili jednostavno kratica Shift+Ctrl+O.

Zatim moramo kreirati varijablu, tj. objekt tipa String koji će nam služiti za čuvanje našeg teksta koji unosimo s tipkovnice:

String mojProizvoljanTekst;

Nakon toga ide konačan dio gdje povezujemo te dvije stvari, tj. unosimo naš tekst s tipkovnice pomoću varijable, tj. objekta tipa Scanner, koju smo nazvali unos i pohranjujemo u varijablu, tj. objekt tipa String koju smo nazvali mojProizvoljanTekst.

mojProizvoljanTekst = unos.nextLine();

Napomena: gornji dio programskog koda vrijedi samo za unos teksta. Kako bismo, primjerice, unijeli cijele ili decimalne brojeve, umjesto nextLine() bi imali nextInt() ili nextBigDecimal().

Na kraju to sve lijepo ispišemo:

System.out.print(“Unesli smo sljedeći tekst: ” + mojProizvoljanTekst);

Kao što vidite, moguća je i konkatenacija stringova, tj. spajanje različitih linija teksta pomoću operatora ‘+’ u jednu smislenu liniju teksta.

Na kraju je još potrebno zatvoriti naš unos podataka jer se više neće koristiti u programu:

unos.close();

Java programe pokrećete tako da kliknete desni klik na klasu s main() metodom i odaberete Run As – Java Application, ili jednostavno kliknete na mali zeleni gumb play koji se nalazi na alatnoj traci pored ikone u obliku bube (inače gumb za debugging).

U idućim lekcijama ćemo detaljnije obradite klase i što je to zapravo objekt klase, te vidjeti kako to Java radi ispod haube i zbog čega se može pokretati na svim operativnim sustavima bio on Linux, Mac OS ili Windows.

Autor:os7een

i3 je jedan od popularnijih tiling upravitelja prozora, ali ne dolazi upakiran s radnim okruženjima koja omogućuju normalan rad na računalu. Ako nemate volje ili iskustva u samostalnom sklapanju radnog okruženja, ove upute su za vas.

Pretpostavka ovih uputa je da znate instalirati i pokrenuti radno okruženje, odnosno da već koristite Xfce 4.

Instalacija i3

Uz i3 instalirat ćemo i dmenu jer će nam koristiti za pokretanje programa, a lijepo se uklapa u i3. (Instalacija za Arch)
pacman -S i3 dmenu

Konfiguracija

Potrebno je otvoriti: Settings Manager > Session and startup. Prebacite se na tab Application Autosart. Kliknite na “+add“.

Popunite rubrike:

• Name: i3

• Description: i3 window manager

• Command: i3

Provjerite je li i3 označen kvačicom.

Sada trebate ugasiti postojeći upravitelj prozora uz ostale stvari koje vam neće trebati pored i3. Pod tabom Session za “xfwm4“, “xfdesktop” i “xfce4-panel” restart style postavite kao “Never“. Nakon toga ih ugasite pritiskom na “Quit Program“.

Kliknite na “Save Session“. Sada će vam se prilikom pokretanja Xfce aktivirati u pozadini, ali s i3 na desktopu. Restartajte računalo i gotovi ste.

Pokretanje programa

Za pokretanje programa instalirali smo dmenu. On se pokreće sa $mod + d, pri čemu je $mod najčešće Alt ili Windows (Super) tipka. Upišite ime ili dio imena programa dok se ostatak ne pojavi u izborniku i pritisnite Enter.

Ne sviđa mi se, želim natrag normalni Xfce

Pomoću dmenu pokrenite xfce4-settings-manager. Vratite se na Session and startup. Pod Application Autostart obrišite i3, a pod Session kliknite na Clear Saved Sessions. Restartajte računalo i sve će biti po starom.

Dual monitor

Pod xfce4-settings-manager otvorite Display. Odaberite monitor i označite “Use this output“. Ovo će omogućiti samo korištenje zajedničkog prikaza.

Pokretanjem xrandr dobit ćete ispis svojih monitora koji izgleda otprilike ovako:
Screen 0: minimum 320 x 200, current 3200 x 1080, maximum 32767 x 32767
LVDS1 connected 1280x800+1920+0 (normal left inverted right x axis y axis) 0mm x 0mm
1280x800 60.0*+
1024x768 60.0
800x600 60.3 56.2
640x480 59.9
VGA1 connected 1920x1080+0+0 (normal left inverted right x axis y axis) 477mm x 269mm
1920x1080 59.9*+ 60.0
1680x1050 60.0
1280x1024 75.0 60.0
1280x960 75.0
1152x864 75.0
1280x720 75.0
1024x768 75.1 60.0
800x600 75.0 60.3
640x480 75.0 60.0
720x400 70.1


Da biste postavili monitore da ne koriste zajednički prikaz pokrenite:
xrandr --output VGA1 --left-of LVDS1
Možete i zamijeniti redoslijed --left-of s --right-of

Ovo morate spremiti pod Xfce session, jer inače neće biti zapamćeno nakon restarta.

Otvorite ponovno Settings Manager pa pod Session and Startup u Application Autostart dodajte gornji kod i označite ga na listi.

Kakve su vaše navike korištenja računala? Ubraja li se u njih redoviti backup, čišćenje računala od prašine i smišljanje neprobojnih lozinki?

U ovom kratkom podsjetniku donosimo korisne prakse kojih biste se trebali pridržavati kao vlasnik i odgovorni korisnik računala. Budući da su savjeti općeniti i prilično zdravorazumski, smatramo da se mogu primijeniti na sve – ne samo na korisnike Linuxa, već i na one vjerne ostalim sustavima. Ako smo izostavili nešto što smatrate važnim, javite nam u komentarima!

Uvijek radite backup

Backup iliti sigurnosna kopija može vam u ekstremnim slučajevima spasiti život, a u onim svakodnevnim uštedjeti vrijeme i sačuvati živce. Nesreće se stalno događaju – diskovi otkazuju, USB stickovi ostaju zaboravljeni u džepovima hlača i prolaze centrifugu, a memorijske kartice su lomljive. Mnogi odlučuju držati backup svojih podataka u oblaku, što je s jedne strane odlična zamisao, no s druge može biti vrlo nepouzdana – cloud servis se može iznenada ugasiti ili biti izložen nekom sigurnosnom propustu koji bi mogao ugroziti vaše podatke. Koju god metodu odabrali, svaka će imati neku manu, pa se ne morate previše uzrujavati zbog toga. Važno je da backup radite redovito i da ga počnete raditi što prije. Najbolje već danas.

Izvor: memegenerator.net

Ne zaboravite nadogradnje

Većina distribucija dolazi s alatom za upravljanje nadogradnjama koji vas može i obavještavati o dostupnosti novih verzija paketa. Ako vas živciraju takve notifikacije, to možete isključiti i sami “ručno” obavljati nadogradnje kad vam to odgovara. Naravno, nisu sve nadogradnje jednako velike i važne; neke nove verzije donose tek kozmetičke promjene, pa ćete možda radije zadržati stariju verziju softvera. Ipak, one veće, sigurnosne nadogradnje biste trebali instalirati za dobrobit svog sustava.

Ne ostavljajte aktivne sesije u web pregledniku

Kad završite s korištenjem bilo kojeg web servisa ili društvene mreže, prije zatvaranja taba kliknite na Log Out, Sign Out ili kakogod su tu opciju odlučili nazvati. Time ćete spriječiti da neke društvene mreže (primjerice, Facebook) prate vašu aktivnost na drugim stranicama. Osim toga, prepustite li nekom korištenje svog računala, odnosno web preglednika, ta osoba neće imati pristup vašim računima i neće se moći hvaliti da vas je “hakirala” niti postati neprimjerene statuse na vaš profil umjesto vas.

Izvor: memegenerator.net

Čistite i hardver i softver

Čišćenje je naporno. Znaju to svi koji moraju svaki tjedan usisavati, brisati prašinu i ribati kupaonicu. No bez čišćenja i održavanja životnog prostora on se vrlo brzo ne bi razlikovao od prosječnog slavonskog svinjca. Isto vrijedi i za vaše računalo – ne budete li ga čistili, tipkovnica je vjerojatno prva komponenta koja će doseći stanje odvratnosti, posebno ako jedete pred računalom. Ako već dva mjeseca niste sigurni je li ta točkica na ekranu mrtvi piksel ili kapljica pljuvačke, vrijeme je da ga očistite. Povremeno biste trebali rastaviti kućište i ukloniti prašinu, budući da naslage prašine mogu “začepiti” ventilaciju i negativno utjecati na performanse računala. Kod nekih modela laptopa je ovaj postupak teško izvesti, pa ako se ne želite upuštati u to sami, obratite se ovlaštenom servisu ili prijatelju koji zna što radi.

Što se tiče softvera, odnosno vašeg operacijskog sustava, i njega je potrebno održavati čistim, pa ponekad prođite listom instaliranih programa i uklonite one koje ne koristite. Možete maknuti i stare verzije kernela ako vam više ne trebaju – time ćete osloboditi dosta prostora na disku. Korisnici Linuxa se još uvijek ne moraju pretjerano brinuti zbog potencijalnog malicioznog softvera na svojim računalima, no ipak bi bilo korisno skenirati računalo u potrazi za kakvim rootkitom. Naravno, uvijek možete instalirati i neki firewall ili antivirusni program.

Ako ste pak na Windowsima, mantru već sigurno znate – obavezno koristite firewall, uvijek koristite antivirusni program i redovito pokrećite neki pouzdani anti-malware proizvod.

Formatirajte medije prije posuđivanja ili prodaje

Vjerujem da ne želite da se kupac vašeg eksternog diska domogne vaših privatnih podataka, kao ni da kolega kojem ste posudili USB stick vidi one ne-baš-primjerene fotografije vas i susjedove ovce žene. Prije posuđivanja izbrisivih medija uklonite svoje datoteke s njega – naravno, nakon što ste napravili sigurnosne kopije onih najvažnijih. Formatiranje će vam oduzeti svega nekoliko minuta, a osigurat će da nitko nema pristup vašim podacima ili tajnama.

Ne ostavljajte pisani trag o svojim lozinkama

Možda vam ova stavka zvuči paranoično, no odlučih ju uvrstiti jer smatram da je korisna i da ju mnogi krše bez razmišljanja, a na svoju štetu. (Vjerujem da ima čitatelja kojima cijeli ovaj popis zvuči paranoično. Oni mogu odmah prestati čitati, jer do kraja će postati još gore.)

Općenite savjete o sigurnosti i preporuke o optimalnoj jačini i dužini lozinke nećemo nabrajati ovdje jer ih zacijelo već znate napamet. Takve savjete možete slobodno razmjenjivati i o njima pisati na svom blogu ili na forumu. Međutim, nije pametno igdje spominjati koliko korisničkih računa imate i na kojim servisima, koja korisnička imena su s njima povezana, kao ni kakve lozinke običavate stavljati. Također, kad nekom želite dati primjer dobre lozinke, nikad nemojte navesti neku svoju lozinku!

Nadalje, nikad ne unosite ni ispisujte svoju lozinku na stranicama koje nisu login forma za taj račun (npr., ne nasjedajte na blesave fore tipa “ha, kad pejstam svoj password ovdje, ispisuju mi se samo zvjezdice, probaj i ti!” na forumima ili na redditu).

Ako ne možete zapamtiti sve svoje aktivne lozinke, čuvajte ih na sigurnom mjestu u enkriptiranom obliku. Ne držite ih na papirićima u novčaniku ili u običnoj tekstualnoj datoteci nasred desktopa.

Zaštitite svoju mrežu

Ideja otvaranja svoje kućne mreže svima je, iako pomalo utopijska i naivna, u osnovi jako plemenita i u duhu otvorenog koda, posebno ako znate da si neki vaši susjedi ne mogu priuštiti blagodati neograničene konekcije na internet. Međutim, takva bi vas gesta mogla uvaliti u gadne probleme, stoga savjetujemo da svoju mrežu – ali i router – zaštitite snažnom lozinkom. Zašto postati žrtvom malog Jankeca koji je prije par dana otkrio Backtrack? Zašto se izložiti riziku da neki zlobnik preko vaše mreže preuzima ilegalne sadržaje i zaradi vam prijavu, ili još gore, zatvorsku kaznu?

Istina, metode zaobilaženja zaštite postaju sve naprednije, pa je odnedavno moguće “probiti” i dosad za kućne korisnike najsigurniju WPA2 enkripciju. Ipak, WPA2 je bolje od ničega, kao i od WEP-a s kojim ćete malom Jankecu tek nešto duže biti zabavni. Pročitajte priručnik svog routera, potražite vodiče za učvršćivanje sigurnosti mreže, a ako vam je sve to već poznato i sve odavno primjenjujete…čestitam. Vi možete, recimo, promijeniti lozinku.

Razmislite prije otvaranja još jednog korisničkog računa

Novi servisi niču svakodnevno, često bez neke stvarne potrebe i doprinosa, odnosno poboljšanja u odnosu na postojeće. Kad se pojavi nova društvena mreža, razmislite treba li vam zaista još jedan račun, ako već imate četiri? Hoćete li stvarno biti aktivni ondje? Morate li imati blog na baš svakoj platformi, iako se u svoj Tumblr niste logirali već mjesecima?

Izvor: memecenter.com

Svaki novi korisnički račun je još jedna nova kombinacija imena i lozinke za pamtiti (ili zapisati) i redovito mijenjati. Koristite li svoje pravo ime, datum rođenja i adresu pri registraciji, a vidljive su na vašem novom profilu, svaki novi račun jest i još jedan komadić vas na internetu; još jedna veza do vas koju je moguće zlorabiti.

Umjesto bezglavog registriranja na svaki novi servis koji se pojavi, radije pročitajte recenzije ljudi koji su ih isprobali i na temelju njih odlučite ima li taj servis ono što vam treba. Mudrije je imati jednu kvalitetnu uslugu nego biti rastrgan između pet različitih od kojih svakoj nedostaje nešto što neka druga ima.

Isključite uređaje kad ih ne koristite

Poznato je da neki uređaji imaju vampirske tendencije, odnosno da troše struju čak i kad su ugašeni ili u standby načinu rada. Ako ste završili s printanjem za danas, uređaj ne mora biti uključen cijeli dan. Kad se vaš pametni telefon napuni, isključite punjač iz struje. A ako doma nemate server, nema potrebe da vaše računalo bude konstantno uključeno. Fizičko “trošenje” i pregrijavanje utječe na životni vijek komponenti, a prašina se voli nakupljati na vašem laptopu koji je ostao uključen dok vi ležite u krevetu…i ne možete zaspati, a možda ni ne pomišljate da bi uzrok tome mogli biti upravo svi ti uključeni uređaji u vašoj sobi.

Obrišite sve što vam ne treba

Ovaj savjet se djelomično preklapa s onim o čišćenju vašeg sustava, pa nije potrebno naširoko ga obrazlagati. Ako neku aplikaciju više ne koristite, obrišite ju. Pogledali ste film, bio je smeće i ne planirate ga više gledati? Obrišite ga. Isto vrijedi i za petnaest verzija neke fotografije – obrišite sve one iz lošeg kuta ili toliko mutne da ih ni bogovi GIMP-a ne bi mogli spasiti. Da, tvrdi diskovi su jeftini, ali digitalni nered doprinosi figurativnom neredu u vašoj glavi. Proljetno čišćenje kuće ili stana može obuhvatiti i vaše particije, a tko zna, možda će rezultirati osjećajem olakšanja i povećanom produktivnošću.

Izvor: diylol.com

Mijenjajte lozinke

Ne morate ih mijenjati svaki tjedan, ali barem jednom godišnje bi bilo poželjno. Pritom pripazite da lozinku ne mijenjate dok ste za tuđim računalom ili dok ste spojeni na nezaštićenu mrežu, a bilo bi dobro provjeriti da nitko ne stoji iza vas dok ju upisujete.

Neki stručnjaci smatraju da je važnije imati jedinstvenu lozinku za svaki račun te da redovite izmjene lozinki ne povećavaju sigurnost korisničkih računa u značajnoj mjeri. Međutim, postoje slučajevi u kojima je promjena lozinke ipak nužna.

To su situacije u kojima je već došlo do sigurnosnog propusta ili napada, o čemu vas je obavijestio servis na kojem se to dogodilo ili ste sami shvatili da vam je netko “petljao” po profilu. Primijetite li neuobičajenu aktivnost svojih profila za koju ste sigurni da nije vaše djelo, ako ikako možete, promijenite lozinku što prije. Također, na nekim radnim mjestima ćete biti primorani promijeniti lozinku jer njihov sustav za autorizaciju postavlja “rok trajanja” na lozinke zaposlenika.

Poseban slučaj su društvene mreže i adrese elektroničke pošte. Lozinke na takvim računima bi također trebalo češće mijenjati zbog prirode podataka koji se na njima izmjenjuju, odnosno zbog njihove privlačnosti i korisnosti potencijalnim uljezima i špijunima. Dok će haker lozinku vašeg bankovnog računa iskoristiti samo jednom – da vam uzme sav novac i odjedri na Sejšele – lozinke vašeg e-maila i Facebook profila će mu biti zanimljive sve dok su mu dostupne; dakle, sve dok ih vi ne promijenite. U međuvremenu može pristupati vašem računu i crpiti sve informacije o vama. Redovitom promjenom lozinke možete stati na kraj ovakvim aktivnostima i učiniti svoju staru lozinku beskorisnom, a svoju privatnost nešto manje nepostojećom.

Pomažite drugima

Svatko može naići na teško rješiv problem; hardverski ili softverski. Događa se i najboljima, čak i ekspertima i ultranaprednim korisnicima. Ne morate vjerovati u filozofiju otvorenog koda niti se svakodnevno klanjati kipiću Stallmana da biste shvatili koliko je važno doprinositi zajednici. Dovoljno je da vam se jednom nešto pokvari i da jedino rješenje nađete na nekom malom forumu. Da ga ta osoba nije podijelila sa svijetom, tko zna koliko biste još – ako uopće – rješavali problem.

Najbolji način za iskazati svoju zahvalnost jest podijeliti trikove i savjete s ostalim korisnicima. Ako sami dođete do rješenja, odvojite par minuta i opišite cijeli postupak. Ako pak pronađete korisne informacije negdje drugdje, barem ostavite poveznicu na izvor. Možda imate skripticu koju ste napisali za vlastite potrebe i jako vam je korisna. Sigurno će biti korisna još jednoj osobi, pa zašto ju ne biste objavili?

Možete to učiniti na svom blogu, u relevantnim G+ zajednicama ili na našem forumu. Ne morate biti vrhunski programer da biste doprinosili zajednici; dovoljno je samo biti voljan pomoći na principu “pay it forward“. Danas ćete vi napisati post koji će možda nekoga spasiti od reinstalacije sustava, a možda baš vama sutra zatreba pomoć koju će vam ta ista osoba moći pružiti. Osim toga, razmjenom savjeta i iskustava možete mnogo naučiti i pritom se iskazati svojim vještinama, povećati svoj ugled u zajednici i možda jednog dana na temelju toga pronaći svoj posao snova.

Nadam se da vam je ovaj podsjetnik bio barem djelomično koristan i da nećete već sutra zaboraviti sve što ste ovdje pročitali.

Za nagradu što ste izdržali do kraja teksta poklanjamo vam sažetak podsjetnika u slikovnom obliku – možete ga koristiti kao wallpaper ili ga isprintati kao poster da vam uvijek bude pri ruci. Tekst je na engleskom jeziku da biste ga lakše dijelili sa svojim internacionalnim prijateljima na društvenim mrežama :), no imate potpunu slobodu mijenjati i prevoditi ga. Za preuzimanje u izvornoj veličini dovoljno je kliknuti na sliku.

Nakon malo dužeg zastoja, nastavljamo sa malom školom programiranja u Javi. U drugom dijelu ćemo saznati što su to objekti, nasljeđivanje i sučelja. Pa krenimo:

ŠTO JE TO OBJEKT KLASE?

Objekt ili instanca klase je zapravo varijabla određenog tipa podatka koji smo mi kao programeri sami kreirali ili preuzeli iz već postojećeg skupa klasa koje programski jezik Java nudi.

Dakle, objekt, tj. ta varijabla nije standardnog tipa podataka (String, BigDecimal, Integer, Boolean itd.), nego je nekog tipa podatka koji smo mi kreirali ili preuzeli kao već gotovu strukturu.

Objekt neke klase se kreira ključnom riječju (operatorom) new i inače se u skladu s konvencijom imenuje malim početnim slovom, dok klase počinju velikim slovom.

Primjer objekta i klase smo mogli vidjeti i u prošlom tekstu gdje smo imali:

Scanner unos = new Scanner(System.in)

Scanner je klasa, a unos je objekt ili instanca te klase.

KLASE U JAVI:

Definicija klase koju koristimo kao naš poseban tip podatka započinje ključnom rječju class, nakon čega slijedi njeno ime, a zatim ju unutar vitičastih zagrada strukturiramo po potrebi.

Svaka klasa ima svoj konstruktor. Konstruktor je metoda (funkcija) istog imena kao i sama klasa koja nema povratni tip podatka, i pri kreiranju, tj. instanciranju objekta te klase, prva se izvršava.

Konstruktor može primati ulazne parametre, a može biti i bez parametara (prazan konstruktor). Njegova je zadaća da postavlja varijable na početne (inicijalne) vrijednosti.

Ako se u klasi striktno ne definira konstruktor, kompajler će tada sam pozvati prazan konstruktor iz klase Object (java.lang. Object je temeljna ili vrhovna klasa koju sve ostale klase u Javi nasljeđuju izravno ili neizravno). Ako je klasa naslijedila neku drugu klasu, tada će se pozvati konstruktor nadklase (superklase).

MODIFIKATORI PRISTUPA:

U programskom jeziku Java tri najčešće korištena modifikatora pristupa za varijable su private, protected i public.

Ako varijabla ima postavljen private modifikator pristupa, tada je vidljiva samo unutar klase u kojoj je definirana.

Ako ima postavljen public modifikator pristupa, tada joj se može pristupiti s bilo kojeg mjesta u programskom kodu.

Protected modifikator pristupa je kombinacija private i public pristupa, tj. varijabla je vidljiva unutar klase gdje je definirana, u podklasama koje su izvedene (nasljeđene) od te klase i paketa unutar kojeg se ta klasa nalazi.

Prema objektno-orijentiranoj paradigmi, svim varijablama klase se daje private modifikator pristupa da se ne bi mogle neovlašteno mijenjati bilo gdje unutar programskog koda. Njima se manipulira koristeći posebne metode za dohvat trenutnih i postavljanje novih vrijednosti – tzv. get i set metode.

GET I SET METODE:

Set metode (ili popularno nazvane setteri), kao povratni tip podatka imaju void jer ništa ne vraćaju kao povratnu vrijednost, a kao ulazni parametar imaju novu vrijednost varijable.

Get metode (getteri), imaju povratni tip podatka koji je istog tipa kao i sama varijabla jer vraća trenutno stanje varijable, ali zato ništa ne prima kao ulazni parametar.

U razvojnom alatu Eclipse možete automatski generirati get i set metode tako da stisnete desni klik miša – Source – Generate Getters and Setters…

NASLJEĐIVANJE U JAVI:

Za razliku od programskog jezika C++, u Javi (slično kao i u C# programskom jeziku) je moguće samo jednostruko nasljeđivanje, ali zato je moguće implementirati više sučelja.

Nasljeđivanje se ostvaruje korištenjem ključne riječi extends prema sljedećem receptu:

class <ime nove klase> extends <klasa koja se nasljeđuje>

Klasa koja se nasljeđuje, tj. klasa koja se koristi kao recept za kreiranje nove klase se zove bazna klasa, nadklasa ili super klasa.
Klasa koja se kreira kao posljedica nasljeđivanja zove se podklasa.

Pri nasljeđivanju podklasa nasljeđuje sva svojstva nadklase (sve varijable, metode i konstruktor) koja se nalaze unutar bazne klase.

Kod nasljeđivanja bazna klasa se u većini slučajeva proglasi apstraktnom klasom, što znači da se iz nje ne mogu direktno instancirati novi objekti, nego se prvo mora naslijediti, pa se tek iz nove nasljeđene klase mogu instancirati objekti.

APSTRAKTNE KLASE:

Klasa se proglasi apstraktnom tako da joj se doda modifikator abstract. Iz nje se ne mogu direktno instancirati objekti, nego više služi kao početna baza za smislena nasljeđivanja.

Apstraktne klase mogu sadržavati i apstraktne metode. Slično kao i kod klase, metoda se proglasi apstraktnom tako da joj se doda abstract modifikator pristupa, i ona sadrži samo prototip metode, dok se implementacija metode radi u nasljeđenoj klasi.

Ako klasa sadrži više apstraktnih metoda, tada sve moraju biti implementirane u nasljeđenoj klasi, inače će i nasljeđena klasa biti apstraktna.

SUČELJA:

Sučelja se koriste da bi se dodatno obogatile nasljeđene klase s par dodatnih metoda. Za razliku od klasa, započinju ključnom riječju interface.

U njima se nalaze samo prototipi metoda, dok se implementacija metoda (slično kao i kod apstraktnih klasa i metoda) radi u klasama koje implementiraju navedeno sučelje.

Ako klasa implementira određeno sučelje, tada ona mora implementirati sve metode iz toga sučelja.

INSTANCEOF OPERATOR:

Ako želimo provjeriti koji objekt pripada kojoj klasi, možemo koristiti instanceof operator.

Prvi dio tečaja potražite na ovoj poveznici.

Autor:os7een

I tako se ja nađoh u posjedu USB sticka s openSUSE-ovim logom. Nevjerojatan splet okolnosti doveo je do toga da je taj stick u meni  pronašao svog vlasnika.

Najprije se trebala organizirati openSUSE konferencija u Dubrovniku, što sigurno nije bio mali pothvat. Nakon toga je na konferenciju otišlo par LZS-ovaca. Kao i na svim takvim konferencijama, u ponudi je bio promotivni materijal. Dvije openSUSE XL majice su tako u organizaciji tih LZS-ovaca pronašle svog novog vlasnika u Slavoniji (kad malo bolje razmislim, žao mi je što ih nisam uzeo više jer su stvarno super, a bile su jako jeftine).

U vrećici s majicama se našao, ni kriv ni dužan, i jedan openSUSE USB stick. 8 giga, sasvim dovoljno za pohranu mojih pokretnih podataka. Dobih ga gratis. Fala puno openSUSE ljudi!

openSUSE USB stick

Na sticku je ležao Live openSUSE. Ajde, baš ću vidjeti kakav je taj “ofišl” openSUSE na sticku. Nikad nisam imao takav “profi zapržen” LiveUSB. A kad se uzme što je taj malac proživio da dođe iz Kine u Slavoniju, zaslužio je bar malo zaživjeti na mom računalu.

Sve ovo dosad se moglo smatrati sretnom pričom. No, nakon bootanja USB sticka, život je pokazao svoju ružnu glavu. Ovaj openSUSE je bio GNOME izdanje! Neeeeee! Ne GNOME! OpenSUSE je KDE distra! Aaaaaaa!!!

Ujutro sam malo došao sebi i uvjerio se da to ne mora biti tako strašno. Puno ljudi koristi GNOME i navodno su jako zadovoljni. Vrijeme je da razbijem predrasude o ovom radnom okruženju! Dva tjedna ću se družiti s novim Gnometom, guglati rješenja za sve probleme i prilagoditi ga svojim željama. Na kraju krajeva, nisam zahtjevan korisnik. Uglavnom računalo koristim za surfanje netom, pisanje dokumenata, uređivanje slika i ponešto multimedije. Može se to.

Ajmo instalirati!

INSTALACIJA

Moram priznati da instalacija Linuxa na računalo više i nije neka avantura. Većina distri je to već davnih dana svladala, a openSUSE dakako već dugo nije tome iznimka.

Naravno, da stvari ne budu tako divne pobrinuli su se proizvođači računala i jedna velika softverska tvrtka s imenom koje počinje slovom M. No, mene su zaobišli pa moj laptop nema ni UEFI, niti Secure Boot nego staromodni i, kako kažu, nesigurni BIOS. Jedan nula za mene!

OpenSUSE je, kao što rekoh, svoj instaler već davnih dana usavršio. Nema tu velikih dilema. Sve ide po već uhodanom principu. Uredi lokalne postavke, odaberi particije na koje želiš staviti openSUSE, unesi svoje podatke, korisničku lozinku i pričekaj jedno desetak minuta da openSUSE obavi svoje na hardu. Reboot, vađenje sticka, unošenje još par podataka poput root lozinke i to je to.
Dočekuje me pozdravni ekran i Gnomešel avantura.

IZGLED

Prvo što se gleda kod svakog operativnog sustava je, dakako, izgled. Ostalo je manje važno. Ovdje je izgled kako bi se reklo “mixed bag”. Crna pozadinska slika sa stiliziranom grančicom i poznatim gušterom izgleda jako fino. Panel na vrhu isto izgleda skroz OK.

openSUSE 13.1 GNOME nakon instalacije

No, otvoreni prozori izgledaju malo previše “mesnato” za moje računalo i okviri prozora zauzimaju malo previše ekrana. Isto tako, nisam ljubitelj tih svijetlih tema. Više volim tamne prozore. Na njima se oči manje zamaraju. A i sam izgled zadane teme nije nešto. Generički prozori i na njima generičke tipke (pardon, tipka). Ništa zato, promijenit ću ih.

Okviri na prozorima zauzimaju previše mjesta na ekranu

Međutim, u postavkama za podešavanje izgleda ne nude se nikakve nove teme za prozore. Isto tako, osim ove zadane na ponudi je samo još jedna pozadinska slika, koja je čini mi se standardna GNOME pozadinska slika.

Pa niste se baš pretrgli openSUSE-aši! Mogli ste nabaciti još pokoju pozadinsku sliku i bar još jedan taman okvir za prozore. Pogledajte kako to radi Mint! Oni se ponose svojom galerijom!

Sve u svemu, izgled nije ništa nadahnjujuće. Onako, bijedna trojčica.

Ali, ako se prisjetimo, prije puno godina kada su distre dolazile s GNOME dvojkom, manje-više vam je prva stvar bila uljepšati grozno ružno sučelje i stravične pozadinske slike. Onaj smeđi Ubuntu je bio koma! Ovo je čak prihvatljiv izgled.

PRILAGOĐAVANJE GNOMEŠELU

Nisam do sada aktivnije koristio najnoviji GNOME. Isprobao sam par Live distri prije cca. godinu dana kada je Gnomešel još bio mlad, odlučio da to nije za mene i odustao od njega. Nekako mi je to sve sličilo na izmišljanje tople vode, a Xfce mi je sasvim dobro zamijenio staru GNOME dvojku pa se nisam niti previše trudio isprobati nešto novo.

Orijentacijski znam kako GNOME Shell izgleda i kako je organiziran. Znam da tu treba gurati miša u kutove ekrana pa će mi se nešto pojaviti. Gornji lijevi kut pokreće finu animaciju s trenutno otvorenim prozorima, prečacima na omiljene programe i prikazom aktivnih radnih površina.

GNOME Shell Activities

Na lijevom rubu ekrana smješten je izbornik s ikonama najomiljenijih programa. Vidim lako ih se uklanja i lagano se dodaju nove kratice. Izvrsno! Kratice na najčešće pokretane programe su mi uvijek potrebne. Drago mi je da je tako lako doći do njih i da se tako lagano prilagođavaju.

Na desnom rubu ekrana vidim aktivne radne površine. OK stvar. Znam da GNOME Shell nema određen broj radnih površina već da ih sami otvaramo prema svojim željama. Isto OK. I taj dio je intuitivan i nemam ništa protiv. Štoviše, sviđa mi se!

Klikanje na Activities tipku mi daje istu stvar. OK. Sad znam zašto služi i ta tipka. Tipkovnička kratica za ovo je tipka Super. Logično.

Na dnu trake s prečacima se nalazi ikonica koja asocira na Androidovu ikonu za prikaz instaliranih aplikacija. Klik na nju i otvara se popis instaliranih aplikacija. Logično. Ikone su lijepe i velike.

GNOME Shell – prikaz instaliranih programa

Tu se očito imalo na umu korištenje ekrana na dodir, ali sve lijepo izgleda i sasvim je funkcionalno i na klasičnom računalu s mišem i običnim ekranom. Kucanje početnih slova željenog programa začas pronalazi ono što tražim. U donjem dijelu mogu birati želim li prikaz najčešće otvaranih aplikacija ili prikaz svih aplikacija.

GNOME Shell – prikaz najčešće korištenih programa

Moram priznati da sve izgleda dobro. Jedina zamjerka je što se otvaranje popisa instaliranih programa događa na cijelom ekranu što nekima može smetati jer im pomicanjem fokusa s radne površine i otvorenih programa prekida radni tijek. No, osobno nemam ništa protiv.

Korisnici koji imaju puno instaliranih programa će se možda pobuniti ovakvog “androidizirajućeg” načina prikazivanja instaliranih programa, no njima se nudi organiziranje programa po kategorijama pa mogu imati doživljaj klasičnog pokretača. Na to se ne bi trebali buniti.

Odvajanje malo vremena i učenje osnovnih tipkovničkih kratica (poput Super+A za otvaranje popisa programa) poboljšava korisničko iskustvo i GNOME Shell je moguće koristiti gotovo bez miša.

U odnosu na ranije verzije GNOME trojke, koje sam koristio prije godinu dana, očit je napredak. Ovakvo sučelje se može koristiti u svakidašnjem radu.

No, naravno da nije sve tako ružičasto. GNOME Shell ima i nekih očitih nedostataka. Toliko očitih da se zapitate na kakvim je drogama ekipa u GNOME-u bila kada je donijela odluke oko nekih elemenata ovog radnog okruženja.

Pa, krenimo najprije s najočitijim propustom.

Prozori imaju samo tipku za gašenje! Nema tipke za spuštanje, niti tipke za povećavanje prozora! Ako želite to uraditi morate kliknuti desnom tipkom miša na rub prozora i u padajućem izborniku odabrati željenu opciju. Za tako osnovne i često korištenje radnje ovo je nedopustiv potez! Na svu sreću, na openSUSE-u dolazi predinstaliran Gnome Tweak Tool u kojem se ove tipke mogu izrazito lako povratiti klikom na odgovarajuću opciju. Ovaj problem je riješen za minutu.

Pomoću Tweak Toola vratite “normalne” tipke na prozore

Drugi problem je nedostatak popisa otvorenih prozora. Nevjerojatno je da otvorene prozore morate potražiti klikom na Activities, a ako nekim slučajem koristite više radnih površina (što je jedna od osnovnih prednosti Linuxa pred nekim drugim operativnim sustavom) otvorene prozore morate tražiti u svakoj od njih. Gotovo da vam je lakše pokraj računala imati tekicu s popisom otvorenih prozora i nju ažurirati po potrebi.

Očit je naklon “modernom” načinu rada s računalima/tabletima u kojima je ozbiljan rad i multitasking “veliko ne-ne!”. Računalo služi za otvaranje Fejsbuka i to je to! Karikiram, ali samo djelomično.

Ljudi još uvijek koriste računala za ozbiljan rad i dobar multitasking je nužnost! Isto tako i mogućnost brzog pregleda otvorenih programa i kretanje među njima. A GNOME Shell to u svojoj osnovnoj verziji ne nudi!

No, tu u pomoć priskaču ekstenzije koje pokazuje jednu od malih genijalnosti GNOME Shella. Ekstenzije se iznimno lako instaliraju iz internet preglednika. Posjet službenoj stranici, odabir željene ekstenzije, klik na mali prekidač i par sekundi kasnije željena ekstenzija se aktivira. Nije potreban reboot ili ponovno logiranje. Izvrsno riješeno i moram priznati jako zabavno. No, nadam se da su riješeni eventualni sigurnosni propusti koje bi zlonamjernici mogli iskoristiti. Ipak iz internet preglednika mijenjate postavke vašeg radnog sučelja.

extensions.gnome.org

Kad već pričamo o ekstenzijama moram spomenuti i to da su mnoge ekstenzije izrazito vezane uz verziju GNOME-a koju koristite. To je zbog pomalo zločeste i svojeglave odluke GNOME-ovog razvojnog tima da se zanemari kompatibilnost sa starijim ekstenzijama. Pripremite se da vam kod nadogradnje na noviju verziju GNOME-a neke ekstenzije možda neće raditi.

Da se vratim malo. Pregled trenutno otvorenih programa sam riješio TaskBar ekstenzijom koja na panel postavlja ikone otvorenih programa, a prelet strelicom miša ispod ikona pokazuje malu sličicu otvorenog programa. No, postoje još desetci sličnih ekstenzija i vjerujem da ćete za par minuta pronaći neku koja će na vama zadovoljavajući način riješiti ovaj očiti propust GNOME Shella.

TaskBar ekstenzija na panelu prikazuje otvorene aplikacije

Dosad sam potrošio oko petnaest minuta na googlanje i rješavanje ovih (po meni) loših rješenja. Sustav već izgleda pristojno i sasvim upotrebljivo. Sad ga treba još malo uljepšati.

Vidim da na gnome-look.org postoji hrpa lijepih tema. Zanimljivo, najpopularnija tema je ona našeg Zagortenaya. Čestitke Zagore! Googlanjem otkrivam da teme treba otpakirati u ~/.themes direktorij. Nemam ga pa ga na brzaka kreiram. Potom otvaram Gnome Tweak Tool i pokušavam aktivirati novoinstalirane teme. No, njih tamo nema ni pod razno.

Pola sata googlanja kasnije i nakon nekoliko desetaka sočnih psovki zbog predloženih rješenja koja ne rade, naletim na rješenje. I to na našem forumu (posipam se pepelom što nisam tamo odmah pogledao).

Uglavnom, rješenje spada među bisere Gnomešela! Da bi mogli mijenjati teme, potrebno je instalirati User Themes ekstenziju i nju aktivirati u Gnome Tweak Toolu! Bez toga ništa od prilagođavanja (ili na starohrvatskom “kastomizacije”) sustava!

Pa, gdje ćete Linuxašu uzeti mogućnost prilagođavanja sučelja svojim željama?! Nama je naš desktop i radna okolina dika i ponos! Kako ćemo s osnovnim Gnometom među kolege Linuxaše? Kako se pohvaliti susjedi svojim hakerskim sposobnostima kad se na desktopu ništa ne vrti i leti?

Ajde dobro, ako znate kako i ovo se riješi za minutu.

Panel sam stavio na dno ekrana. Nekako mi je to prirodno mjesto za njega. Za to sam koristio Bottom Panel ekstenziju.

openSUSE 13.1 GNOME nakon malo uljepšavanja

Prikaz trenutnih aktivnosti na “tweakanom” GNOME-u

Navodno okljaštreni Nautilus zasad mi je sasvim pristojan. Očito da sam prosječan korisnik računala pa niti ne koristim te naprednije opcije koje u novom Nautilusu nedostaju. Tu se ne mogu potužiti, ali znam ljude kojima je ovo izrazito velik problem.

Sporni Nautilus ovako na prvu izgleda skoz OK

Od ostalih stvari bih još spomenuo dobru integraciju s Googleovim servisima poput maila i kalendara, izuzetno loše napravljen Rhythmbox na kojem niti nakon petnaest minuta čačkanja nisam shvatio kako otvoriti neki album, te simpatičan sistemski izbornik na dnu panela u kojem rješavate svjetlinu ekrana, glasnoću, mrežu, promjenu korisnika te odjavu i gašenje.

openSUSE

Vjerojatno ste zaključili da ovaj tekst nije o openSUSE-tu i da je on tu sporedan lik. No, moram ga pohvaliti. U ova dva tjedna korištenja se pokazao izuzetno stabilnim, brzim i ugodnim operativnim sustavom. S obzirom na ranija ratovanja koja sam imao s ovom distrom, openSUSE 13.1 je na mom računalu pravi odlikaš! Mogao bi na njemu ostati i duže vremena.

ZAKLJUČAK

U isprobavanje Gnomešela sam ušao više iz znatiželje, uvjeren da će mi ukupno iskustvo korištenja biti negativno. No, nakon što sam svladao početnu odbojnost i riješio nedostatke koji su me smetali, GNOME Shell se pokazao kao jako zdravo i moderno radno sučelje. Očiti propusti se lako riješe i ne bi mu ih uzimao za zlo. A jako lijepo riješeni detalji mu daju osobnost i razlikuju ga od uniformiranih klasičnih radnih sučelja.

Moj dojam je da se GNOME Shell u trenutnom obliku (uz malo poštimavanja) može bez problema koristiti i za ozbiljan rad na računalu, a ne samo surfanje internetom. Ako ste iskoristili sve mogućnosti ekstenzija koje se nude za ovo radno sučelje, dobili ste izvrstan, moderan i prilagodljiv sustav koji se ne mora sramiti ostalih. Mislim da GNOME Shell više ne moramo skrivati pod tepih i da mu trebamo oduzeti status neželjenog djeteta Linux svijeta. Ako su vam dosadila klasična sučelja, isprobajte ovo. Uz desetak dana prilagodbe na neka drugačija rješenja, možda vam se svidi. Meni se svidio i planiram ga koristiti i nakon isteka dva tjedna probnog roka.

GNOME Shell korišten u ovoj recenziji je imao brojčanu oznaku 3.10.2.1

Drugačija, inovativna, elegantna i jednostavna – Deepin je distribucija Linuxa bazirana na Ubuntuu (zadnja verzija na 14.04 LTS). Namijenjena je svim korisnicima, a posebno početnicima kod kojih osvaja interes svojom ponudom i zgodnim dizajnom koji ne podsjeća na druge operacijske sustave. Deepin dolazi iz Kine, a zahvaljujući radu razvijatelja dostupna je nova verzija: 2014 Deepin Project koja donosi mnoge zanimljive stvari koje će vas navesti da ju barem virtualno isprobate.

Par pogledanih screenshota na netu bili su dovoljan razlog za skidanje ove distre. Službena stranica im je, srećom, prevedena na engleski jezik pa mogu razumjeti i pročitati nešto više informacija. ISO preslika je dostupna u dvije arhitekture (32- i 64-bitnoj) a za stabilan rad ove distre potrebno je imati više od 1 GB RAM-a. ISO je velik 1.2 GB pa ga možemo snimiti na DVD ili na USB (što je bolja opcija) jednostavnom naredbom iz konzole:

sudo dd if=/putanja/do/fajla.iso of=/dev/sdx

Pripazite na ispravnu putanju do USB-a! Neispravna putanja može uništiti podatke na drugom disku ili particiji.

Višejezična podrška

Zahvaljujući prevoditeljima iz različitih zemalja, Deepin 2014 podržava 10 jezika, stoga neće biti problem probati, instalirati i koristiti distru (ako se dovoljno dobro služite engleskim, jer hrvatski jezik još nije dostupan). Kako stoji u njihovom tekstu na web stranici, svi koji mogu pomoći u prevođenju na neki jezik su dobrodošli.

Live Desktop

Instalacija

Nakon kratkog isprobavanja distre, preostaje nam instalirati ju. Instalacija je jednostavna, sa zgodno uređenom temom i na prvi pogled nema mnogo postupaka za obaviti. Oprez: iako sve to lijepo izgleda, dobro gledajte što je ponuđeno u instalaciji, kao npr. postavke tipkovnice, vremenske zone te “expert mode” za particioniranje diska. Isti princip – različit dizajn, rekao bih, stoga instalacija ne bi trebala predstavljati problem početnicima, a pogotovo ne naprednijim korisnicima.

Iako sam odabrao da se Grub instalira na MBR, nakon instalacije ostao je Grub od prethodno instaliranog eOS-a. Na popisu nije bilo prepoznatog Deepina, zbog čega sam se na trenutak zapitao što sam to čekao i što se onda instaliralo ako ga ovdje nema. Podižem eOS, updateam Grub i – srećom – Deepin je prepoznat. Ne mogu reći što je dovelo do ovoga, je li problem bio do mene ili je u pitanju kakav bug. Kakogod, ne obazirem se na to i bez problema podižem Deepin (bez splash screena, iako je radio u Live načinu rada).

Grafičko okruženje

Deepin Desktop

Distra dolazi s vlastitim grafičkim okruženjem (DDE – Deepin Desktop Environment). Bazirano na HTML5 tehnologiji, ovo okruženje djeluje veoma jednostavno i oku ugodno, ali nekome možda i nepotpuno (nema panela). Lako se je prevariti samo gledajući sliku, jer ovo okruženje pruža mnogo više. Počeo bih s nedostatkom panela, koji čak i meni nekako nedostaje jer volim imati neke indikatore pred sobom, a ponekad i druge dodatke. Dock je preuzeo ulogu panela, a u kombinaciji sa skrivenim prikazivanjem dok su otvorene aplikacije, imam priliku vidjeti otvoreni prozor preko cijelog ekrana (full screen).

Desni klik u launcheru

Desni klik na desktop nam daje malo, ali za kratko podešavanje ipak dovoljno opcija. Launcher izbornik djeluje kao da je napravljen za ekrane osjetljive na dodir. Ipak, urednog je izgleda i omogućava brzo traženje aplikacija unosom teksta, podijeljen je u kategorije i omiljenu grupu te ostavlja dojam da se pazilo na svaku sitnicu. Tu treba napomenuti da desnim klikom iz launchera svaku aplikaciju možemo postaviti kao omiljenu (što se prvo i prikazuje nakon aktiviranja launchera), postaviti na desktop, direktno u startup, u dock pa i deinstalirati je bez da pokrećemo Software Center ili terminal.

Ako imamo više aplikacija na desktopu, jednostavnim povlačenjem jedne aplikacije na drugu možemo napraviti mini-launcher i tako sortirati ili uljepšati izgled desktopa.

Uređivanje ikonica na desktopu

Deepin Dock

Nije loš, rekao bih iskreno i otvoreno. Lijepo izgleda, a još bolji su indikatori koji se pojavljuju u sklopu launchera. Najzanimljiviji mi je applet za internet i Bluetooth koji reagira na hover miša i otvara mali izbornik gdje su smještene ikonice. Klikom na ikonice direktno palimo ili gasimo mrežu, Wi-Fi i Bluetooth. Ako kliknemo na taj applet, otvara se podešavanje mreže u Control Centru. Slično je i s drugim appletima: sat prikazuje kalendar, Power postotak baterije, Sound (scrollanjem miša po launcheru povećavamo ili smanjujemo razinu glasnoće, koji se prikazuje u obliku kruga) itd.

Jedini nedostatak ovog docka je nemogućnost promjene pozadine i položaja na desktopu te nedostatak nekih opcija koje imaju ostali dockovi. Ipak, desnim klikom na dock možemo prilagoditi njegovu vidljivost te omogućiti ili isključiti prikazivanje appleta za mrežu, zvuk i izvor napajanja.

Prilagođavanje vrućih kuteva

Par puta nakon podizanja sustava dock se nije prikazivao na desktopu, ali radili su “vrući kutevi”, pa se korištenje moglo nastaviti. Ipak, ako se to dogodi najbolje se je ponovno ulogirati, nakon čega bi sve trebalo raditi.

Control Center

Zaboravite standardni izgled ovog programa ili rješavanje stvari kroz konzolu (što je ipak korisno znati). Control Center se otvara na više načina: pomoću par launchera iz docka, dodirom donjeg desnog kuta mišem iz izbornika, pa i terminala (navodim mogućnosti). Kao slide s desne strane zauzima malo prostora na desktopu i nudi nam bogate opcije kojima nećemo nauditi sustavu, a pregledno i dobro su posložene tako da početnicima ne predstavljaju nikakav problem. Također, u podešavanjima je dostupno modificiranje Grub izbornika bez potrebe za instalacijom GUI softvera (ako vam ne ide ručno podešavanje u konfiguracijskim datotekama), a iz podešavanja su uključene i opcije prikazivanja appleta u docku, tako da i na taj način možete prilagođavati što želite imati u njemu.

Slika je uređena zbog boljeg prikaza

Dodajmo i da se u sklopu svega ovoga nalazi i Power gumb koji nas vodi do jako lijepe odjavne špice, a ako se predomislite, dovoljno je pritisnuti Esc na tipkovnici ili kliknuti bilo gdje na pozadinu.

Sa stilom

Deepin Store

Nije da ga prvi put koristim, jer sam se s njim družio u Pear OS-u 4 gdje je bio poznat pod drugim imenom. Vrijeme prolazi, razvoj napreduje, ali dizajn je ostao gotovo isti. Instaliranje aplikacija je jednostavno – pretraživanjem kroz kategorije ili upisivanjem imena. Nadogradnju sustava potražite u drugoj kartici. Deinstalacija te pregled statusa preuzimanaj i instalacije programa također su dostupni u ovom programu.

Iz nekog razloga je brzina internetske veze bila strašno niska, iako se u web pregledniku sve normalno otvaralo. Pokušaj instalacije programa iz Software Centra završio je neuspjehom: Download failed. Zar je i dalje prisutan taj problem? Naime, nešto slično mi se događalo u Pear OS-u. Nadogradnju sustava radim kroz terminal (koji je lijepo uređen: prozirna crna sa zelenim slovima), i restartam sustav. Ponovno probam instalaciju programa iz centra i sada ju uspješno obavljam. Za svaki slučaj bih preporučio koristiti terminal.

Deepin programi

Deepin dolazi s par vlastitih programa, kao što su već opisani Deepin Store, Deepin Game, Music, Movie i Boot Maker. Slike govore više od riječi, pa ću vas ovdje prepustiti njima. Deepin Game nisam koristio, tj. učitavanje naslova (igara) je kod mene trajalo dugo, a igre ionako nisu prevedene (sudeći po naslovima).

Files – Upravitelj datoteka

Files dolazi kao podrazumijevani upravitelj datoteka

Navike korisnika najčešće odlučuju što će im se svidjeti. U ovom kontekstu bih spomenuo Deepinovog upravitelja datoteka. Files dolazi s GNOME okruženjem, a moguće ga je instalirati na bilo koju distru i DE. U Deepinu se on ponešto vizualno razlikuje. Zašto? Nakon što otvorite Files, izgledom podsjeća na neki upravitelj datoteka iz lakših okruženja (bez izborne trake, a ikonice za padajuće izbornike su premještene). To i nije toliki problem, ali ikonice su krive boje, kao da ta opcija nije dostupna, a i sam izgled tih dviju ikonica je malo zbunjujuć, jer izgleda kao da se radi o odabiru rasporeda datoteka. Snaći ćete se, jer se dolaskom miša na ikonice pojavljuje njihovo značenje. Inače sve radi kako treba, a početnicima se nudi dobar izbor opcija prilikom desnog klika na datoteku.

Aplikacije za Internet

Napisat ću par rečenica o aplikacijama za rad na internetu. Deepin dolazi s predinstaliranim Google Chrome web preglednikom (Firefox i ostali pretraživači se naknadno instaliraju po želji), a ostali programi koje ima nisu loš izbor: HexChat, Skype, Thunderbird Mail, Pidgin i Remmina Remote Desktop Client. Po mom mišljenju – ni puno ni malo, dovoljno za prosječnog korisnika. Skype brojčane oznake 4.3 radi bez problema, i slika i zvuk funkcioniraju besprijekorno.

Početna stranica u Google Chromeu stilski je dorađena i nudi dovoljno opcija za sve što nam je potrebno. Detalj vrijedan čak i tih par sekundi koje provedemo tražeći željeno.

Zaključak

Ovo je prvi put da koristim Deepin. Za ovu distru sam znao ranije, ali čitajući po netu sam doznao da distra nije (bila) potpuno prevedena na neki meni poznat jezik. Sada me privukla svojim elegantnim dizajnom i potpunom lokalizacijom. Osvojila me svojom različitošću i novim programima. Par sitnih bugova tijekom korištenja nije mi pokvarilo dojam niti me navelo da uklonim ovu distru, ili da počnem sumnjati u nju. Stabilnost ni u jednom trenutku nije bila upitna.

Ovo je još jedan dokaz da zajednica može funkcionirati i stvarati nove programe – samo je znanje granica. Distra je zamišljena ovakva kakva jest, bez kopije i forka; distra koja nudi različito iskustvo, vlastiti DE i svoje programe (koje možete instalirati i na drugim distrama). Nadam se da će nastaviti s još boljim razvojem, a na web stranici je najavljeno da dolazi još jedan program iz njihove “radionice”. Preporučujem da probate Deepin, a radi boljih rezultata instalirajte ga na HDD.

Link za preuzimanje je ovdje.

Prije svega, ovo neće biti recenzija nego svojevrstan vodič za početnike u Slackware svijetu. Recenziju Slackwarea 14.1 možete pročitati na ovoj stranici uz znanje engleskog ili uz pomoć Google Prevoditelja.

Ovaj članak započinjem vodeći se mislima kako je meni bilo u počecima korištenja Slackwarea pa i kasnije, a zamišljen je kao brzi vodič za instalaciju i osnovnu konfiguraciju sustava. Nisu to baš bili sjajni dani. Djelomično zato što sam tek došao na Linux i još u pravilu nisam ni znao puno o tom svijetu, a dijelom zato što Slackware nije prilagođen početnicima kao distribucije koje sam do tada koristio (Ubuntu, Mint). Okušao sam se i u drugima, i prve korake u teži svijet napravio s Debianom, ali ništa nije bilo usporedivo sa Slackwareom jer je ovo nešto potpuno drugačije! Budimo realni, nije bez veze napisano da postoje distribucije za početnike i za napredne korisnike. Slackware je dokaz toga, jer nije baš distribucija tipa “ja ću to sada instalirati i koristiti” nego treba i ponešto naučiti i odraditi.

Slackware Tux

Sada se već mogu nazvati dugogodišnjim korisnikom jer su moje avanture započele verzijom 13.37, a od 14.0 ga vrtim kao glavnu stable distribuciju na svom računalu. Iako mi sad sve ovo izgleda smiješno, kad se prisjetim znam da nije bilo lako. Kao ni u današnje vrijeme, kad sam nedavno prelazio na SSD disk i kad je trebalo pročitati puno foruma i članaka, postavljati pitanja te na kraju to sve i primijeniti bez nekog posebnog pretjerivanja i učiniti stvari jednostavnima i funkcionalnima.

Ovim člankom zapravo želim pokazati korisnicima koji se dvoume ili onima koji žele Slackware da on nije toliki bauk i da se sve može uz podosta pročitanih stvari. Plan je omogućiti dotičnim korisnicima da bez puno muke slože neki minimalno podešen sustav na kojem dalje mogu raditi što žele. Nadam se da će nakon toga uvidjeti zašto se kaže da kad jednom podesimo Slackware, zaboravimo na njega – ili kako bi njegov tvorac s ponosom rekao: “It never gets in your way“. Smatram da je ostale detalje o Slackwareu nepotrebno pisati u ovom članku budući da je namijenjen korisnicima koji već znaju što je Slackware.

Dakle, krenimo redom!

Inače se preporučuje skidati ISO slike s torrenta, pa će tako i ovdje biti navedeno. Ako se dvoumite koji ISO skinuti (32- ili 64-bitnu verziju), radije uzmite 32-bitnu verziju ako imate malo RAM-a ili slabiji procesor, ili ako nemate nekih specifičnih stvari zbog kojih biste morali instalirati 64-bitni sustav.

Na pitanje hoće li vam prepoznati sav RAM i slične nedoumice odgovor je – hoće. Od verzije 14.0, ako se ne varam, 32-bitni ISO dolazi s PAE kernelom te može vidjeti i koristiti 4 GB ili više RAMA-a koji će zasigurno raditi brže ako imate slabiji stroj. Imajte i na umu da ako instalirate 64-bitni sustav, a trebate koristiti neke aplikacije koje su dostupne samo kao 32-bitne (Wine, Virtualbox), dotične neće raditi dok ne instalirate multilib pakete. Više o tome pročitajte dalje u članku.

ISO slike možete skinuti na sljedećim linkovima s bilo kojim torrent klijentom:

• 32 bit sistem: http://www.slackware.com/torrents/slackware-14.1-install-dvd.torrent
• 64 bit sistem: http://www.slackware.com/torrents/slackware64-14.1-install-dvd.torrent

Nakon što ste skinuli ISO, možete ga snimiti na CD, DVD ili USB te započeti s instalacijom.

Ako imate još bilo kakvih nedoumica, možete se informirati na nekoj od doljenavedenih stranica ili nam se obratiti direktno na forum gdje će vam iskusniji korisnici vrlo rado odgovoriti na pitanja te vas usmjeriti na pravi put.

• Slackbook – službena Slack knjiga, može biti pomalo zastarjela, ali će poslužiti;
• Slackware Wiki – wiki stranice Slacka s brdom korisnih informacija;
• Slackware Srbija forum – prva pomoć od ljudi s puno znanja o Slacku, mjesto gdje možete pročitati ili dobiti puno odgovora;
• Linux Questions forum – službeni Slack forum;
• I naravno, naš Linux za sve forum

Instalacija

Instalacija je većim dijelom automatska. Napravljena je u ncurses sučelju, pa nije baš prelijepa ni prejednostavna kao u novim, user-friendly distribucijama, ali služi svrsi.

Mislim da je nema potrebe posebno opisivati, ali ako želite detaljan vodič kroz proces instalacije možete pogledati ova dva video zapisa što ih je pripremio kolega Broker sa Slackware Srbija foruma:

Dio 1.

http://www.youtube.com/watch?v=HGgAGAle1a8

Dio 2.

http://www.youtube.com/watch?v=A2UJoW8f0lo

Napomene:
- ako želite hrvatsku tipkovnicu odaberite croat keymap
- pri particioniranju diska nemojte zaboraviti staviti bootable flag na root particiju, tj. na particiju koja će biti odgovorna za podizanje sustava (boot).

Podešavanje

Ovo su neke bilješke za stvari koje su mene mučile u mojim počecima i koje sam vjerno zapisivao kao podsjetnik za eventualne buduće instalacije. One će vam biti od pomoći u prvim koracima, malo vam skratiti vrijeme podešavanja te vam omogućiti brže uživanje u dragom nam Slacku.

Dakle, pri instalaciji imate mogućnost odabira u koji DE će vas automatski bootati, ali ne morate odabrati nijedan. Ovdje je objašnjena situacija za KDE i Xfce kao najzastupljenija grafička sučelja, iako se nudi još par njih (Fluxbox, wmaker, twm itd.).

Nakon prvog boota – bez obzira što odabrali za grafičko sučelje – dočekat će nas CLI; dakle, u GUI je potrebno ući naredbom

startx

Međutim, sva navedena podešavanja ja obavljam iz konzole prije ulaska u GUI. To nije nužno, već je stvar moje navike ali i razloga što nikad nije pametno prijavljivati se u GUI kao root user. Ako baš želite sva podešavanja obaviti iz grafičkog sučelja, obavezno je prvo obaviti korak “adduser” te se onda logirati u GUI kao user, a ne kao root.

CLI login screen

1. Prvo je potrebno prijaviti se kao root korisnik jer nismo kreirali nijednog drugog korisnika tijekom instalacije.

2. Zatim napravimo korisnika pokretanjem za to predviđene skripte te slijedimo pitanja/upute:

adduser

Napomena:
- kad odabiremo grupe u kojima će korisnik biti, pritiskom strelice prema gore automatski se odabiru defaultne koje je tvorac skripte postavio
- ako ne odaberete grupe strelicom prema gore, postoji mogućnost da će vam u daljnjem radu nedostajati ovlasti za banalne radnje tipa mijenjanje postavki zvuka, korištenje vanjskih diskova itd.
- ako mislite da ste nešto “zeznuli” kod kreiranja korisnika, ulogirajte se kao root i obrišite korisnika s “userdel -r username” te ponovno pokrenite adduser skriptu da biste napravili novog korisnika.

3. Da biste dalje bezbrižno koristili Slackware potrebno ga je redovno nadograđivati i preuzeti sigurnosne zakrpe i novije verzije nekih programa. To možemo učiniti samo ako mu dodamo mirror za update, jer po defaultu nije odabran. Dakle, u doljenavedenoj datoteci uklonite znak # ispred mirrora kojeg želite koristiti:

nano /etc/slackpkg/mirrors

Napomene:
- potrebno je odbarati samo JEDAN mirror jer će slackpkg u protivnom koristiti prvi koji odkomentiramo, a ne onaj koji smo mi možda željeli
- ako želimo imati current granu Slackwarea (grana koja se mijenja tjedno te iz koje nastaje stable kad se odluči da je dovoljno stabilna; nešto poput Debian testing) potrebno je u donjem dijelu datoteke odabrati current mirror, a ne ove iznad (koji su za stable).

4. Sljedeći korak je blacklistati pakete koji se neće nadograđivati ni mijenjati u bilo kojem slučaju u radnjama koje obavlja slackpkg:

nano /etc/slackpkg/blacklist

Budući da ni u kojem slučaju nije pametno “muljati” s kernelima i dirati ih ako ne znamo što radimo, a ovaj je vodič ionako namijenjen početnicima, podrazumijeva se da ne želimo da nam se mijenja kernel. Zato ga zakomentirajmo znakom # – ako već nije, iako bi po defaultu trebao biti.

Ako instaliramo pakete iz vanjskih izvora (alienbob, rworkman, sbo) isto tako ih zakomentiramo ako ne želimo da se mijenjaju:

[0-9]+alien
[0-9]+rlw
[0-9]+_SBo

Kad imamo instaliran samo jedan DE i ne želimo drugi, zakomentirat ćemo i to da nam prilikom nadogradnje ne povuče i instalira cijeli DE. Primjeri se odnose na KDE i Xfce jer se jedini instaliraju u odvojenim grupama.

U slučaju da imamo Xfce a ne želimo KDE, napravit ćemo sljedeće u datoteci blacklist:

kde
kdei
calligra

Obrnuto, ako imamo KDE i ne želimo Xfce potrebno je u blacklist dodati:

xfce

5. Nakon svega ovoga možemo slobodno napraviti update slackpkga:

slackpkg update gpg
slackpkg update

6. Kad smo već ovdje u CLI sučelju, nije loše odmah napraviti i nadogradnju cijelog sustava. Nikad ne znamo što se sve nalazi u nadogradnji te što bi moglo poći po zlu ako smo prijavljeni u GUI, a ne želimo slomiti sustav do granice nemogućnosti podizanja, pokretanja GUI-ja ili nekog drugog problema. Šanse da će se išta dogoditi nisu velike, ali ovo je samo mjera sigurnosti.

slackpkg update
slackpkg install-new
slackpkg upgrade-all

Napomena:
- ako vam se slučajno pojave neke nove konfiguracijske datoteke, potvrdite ih sa „o“ (slovo o), što znači prihvaćate nove, a stare će biti spremljene sa strane. Ako i nešto pođe po zlu ili vam nešto ne odgovara, možete ih izmijeniti ili vratiti stare.

7. Moglo bi se dogoditi da se hrvatske dijakritike (č,ć,š,ž) ne prikazuju dobro u aplikacijama tipa Terminal ili Thunar/Dolphinu i sl. Najbolje je i to odmah u startu riješiti jednostavnim uređivanjem lang.sh datoteke.

nano /etc/profile.d/lang.sh

Kada smo u datoteci, potražimo linije navedene ispod te ih odkomentiramo/zakomentiramo, tj. uklonimo ili dodamo znak # ispred njih.
Prvo je potrebno staviti znak # ispred sljedeće linije:

export LANG=en_US

a iz linije ispod ukloniti znak #

export LANG=en_US.UTF-8

8. Za kraj, ako želimo automatsko pokretanje grafičkog sučelja potrebno je urediti inittab datoteku:

nano /etc/inittab

te u njoj promijeniti

id:3:initdefault:

da izgleda ovako

id:4:initdefault:

9. Najlakši korak od svih – slijedi reboot i uživanje u omiljenoj nam distribuciji konfiguriranoj za ugodan rad.

Napomena:
- ako vam je nakon reboota i prvog logina mapa Home prazna, odnosno ne sadrži nikakve druge mape tipa Pictures, Music i Videos, potrebno je kao korisnik utipkati sljedeće u terminal:

xdg-user-dirs-update

i voila – mape će se pojaviti.

Slackware-14.1 KDE

Slackware-14.1 Xfce

Instalacija i nadogradnja programa – kako i zašto?

Svima nam je poznato da Slackware ima specifično upravljanje paketima, pa ćemo se prvo prihvatiti toga. Na internetu se često može pročitati da Slackware nema upravitelja paketima, što je laž! Naravno da on postoji, i zove se slackpkg. Razlog zašto mnogi krivo tumače i pišu netočne informacije jest činjenica da slackpkg nema upravljanje zavisnostima (dependencies). Dakle, njih moramo sami tražiti i instalirati te sami odlučujemo što želimo u sustavu, a što ne. Slackpkg je odličan upravitelj i nikad neće napraviti nešto što od njega ne tražite. Za ostalo ćete se pobrinuti sami, jer je na kraju krajeva to vaš sustav u kojem vam je slackpkg samo pomoćnik da instalirate što želite.

Ako vam sam slackpkg nije dovoljan, postoji još nekoliko izvora paketa za instalaciju programa, a i samih programa koji vam u tome pomažu. Najbolje je ne koristiti neke 3rd party programe ili upravitelje paketima jer možemo naići na ono što se zove „dependency hell“. On se događa i kad postoji razlika u verzijama paketa, do čega vrlo lako može doći ako koristimo više izvora. Stoga će se u uputama ispod koristiti samo provjereni izvori i kombinacije koje možete koristiti.

Prvo ćemo navesti nekoliko izvora. U prvom redu to su ljudi koji sačinjavaju Slackware tim. Pat je kreator distribucije i on je fokusiran primarno na samu distribuciju. Tu su još i Eric Hameleers aka AlienBOB te Robie Workman aka rworkman. Njih dvojica imaju svoje repozitorije u kojima se može naći puno paketa spremnih za direktnu instalaciju. Za njih u većini slučajeva nisu potrebne zavisnosti jer su ih oni sami već upakirali. Nije naodmet reći i da je alienbob fokusiran na KDE, a rworkman na Xfce, pa se kod njega može naći dosta lightweight programa. Tom se informacijom vodite i kod traženja paketa za vaš odabrani GUI. Ako se kod njih ne nalazi paket koji tražite, u većini slučajeva ćete ga naći na SBo stranici gdje se nalaze source paketi (dakle, sve instalirate iz sourcea).

Neću dalje objašnjavati i predlagati druge mogućnosti instalacije programa zato što ih ne smatram ispravnima. Njih ne biste trebali koristiti zbog toga što nisu u skladu sa Slackware filozofijom, ali i zato što biste mogli samo naštetiti sustavu i sebi s problemima i gubljenjem vremena na nepotrebne stvari.

Izvori iz kojih možete preuzimati pakete ili ih pretraživati su:

• AlienBOB repozitorij
• rworkman repozitorij
• SBo stranica sa source paketima
• AlienBOB-ov blog na kojem su često upute za njegove pakete

slackware-newbie

Sad kad ste donekle informirani i vidite o čemu se radi, možemo prionuti poslu te korištenju navedenih izvora.

1. Slackpkg kao upravitelj paketa za Slackware upravlja svime što instaliramo – nadogradnjama, instalacijama prepakiranih programa ali i onih napravljenih iz sourcea. U pravilu je vrlo jednostavan za korištenje i nema nekih posebnih mudrosti kad smo ga već u prethodnim koracima konfigurirali.

Instalacija programa vrši se naredbom:

slackpkg install imeprograma

Brisanje programa:

slackpkg remove imeprograma

Nadogradnja nekog zasebnog programa (ako ne radimo nadogradnju cijelog sustava):

slackpkg upgrade imeprograma

Reinstalacija programa u slučaju da zatreba:

slackpkg reinstall imeprograma

Napomena:
- slackpkg koristimo ako želimo instalirati program iz mirrora koji smo označili prije te ako želimo napraviti nadogradnju sustava. Za instalaciju paketa s diska koristimo pkgtool, što je opisano u nastavku.

2. Pkgtool je još jedan upravitelj paketa koji dolazi predinstaliran. Njime instaliramo stvari koje smo napravili iz sourcea ili koje smo skinuli već prepakirane. U pravilu je situacija ista kao i sa slackpkgom uz nešto drugačije naredbe. Za pkgtool postoji i ncurses sučelje koje možete koristiti ako poželite.

Instalacija programa vrši se naredbom:

installpkg imeprograma.tgz

Brisanje programa:

removepkg imeprograma

Nadogradnja programa:

upgradepkg imeprograma

Napomena:
- pkgtool može instalirati samo .tgz, .tbz, .tlz i .txz datoteke koje su napravljene za Slackware.

3. Slackpkg+ je dodatak za slackpkg koji omogućava održavanje i nadogradnju paketa iz 3rd party repozitorija. Sa slackpkg+ nema potrebe posezati za drugim nepodržanim aplikacijama jer on nudi njihovu funkcionalnost a ne mijenja Slackware filozofiju. Ukratko, pomoću njega možemo nadograđivati sve pakete AlienBOB-a i rworkmana bez da ih ponovno ručno instaliramo. Upravljanje njime nije ništa drugačije od instalacije pomoću običnog slackpkga – naredbe su iste jer je slackpkg+ svojevrsni plugin za slackpkg. Dakle, nakon instalacije slackpkg+ možete raditi sve kao i dosad bez dodatnog kompliciranja.

Skinuti i instalirati ga možete prema sljedećim uputama:

Link na stranicu za preuzimanje gdje možete naći najnoviju verziju (obično na vrhu) te ju preuzeti:

slackpkg+-xyz.txz

i instalirati pomoću installpkg

installpkg slackpkg+-xyz.txz

Napomena:
- ako koristimo slackpkg+ nije potrebno blacklistati alien i rlw pakete!
- da biste nadogradili slackpkg+ dovoljno je samo obaviti nadogradnju sustava. Ako je dostupna novija verzija, bit će povučena zajedno s ostalim programima
- s instalacijom ćete dobiti i novu konfiguracijsku datoteku za slackpkg+, pa ako bilo što treba mijenjati pogledajte u /etc/slackpkg/slackpkgplus.conf

4. Slackbuilds je moćan izvor svega što ćete trebati. U pravilu ovdje možete naći sve pakete koji vam zatrebaju; barem sam ja uvijek mogao, iako znam za nekoliko slučajeva gdje su ljudi tražili nešto čega nema, ali su to uglavnom bili ekstremi. Važno je znati da je sve što skidamo s ove stranice potrebno ručno buildati, a zatim iz tog paketa koji dobijemo instalirati program. Međutim, za izradu paketa su nam obično potrebne neke zavisnosti, pa moramo i njih uključiti. Objasnit ćemo kako i to napraviti. Ako ste pomislili da ćete morati tražiti dotične zavisnosti, možete odahnuti, jer su one koje Slackware nema po defaultu ispisane ispod samog paketa. Tako ih možete jednostavno skinuti, zasebno buildati te uključiti u „glavni“ paket prilikom njegove izrade. Mislim da je bilo dovoljno objašnjavanja, krenimo na posao!

Link stranice je: http://slackbuilds.org/

Na stranici unesite ime programa koji želite u tražilicu, kao i verziju Slackwarea za koju trebate paket. Ispod će vam se pojaviti sve što je potrebno za izradu tog paketa.
Da biste mogli buildati paket, potrebno je skinuti SlackBuild i source za paket. Kada to učinite, provjerite jesu li na popisu i zavisnosti za paket. Ako jesu, morat ćete i njih skinuti isto kao što ste skinuli i paket – dakle i Slackbuild i source!

Ispod ću navesti primjer za sve korake instalacije paketa na ovaj način, a za primjer ću iskoristiti geany-plugins, odnosno njegovu zavisnost geany.

geany-search

geany-plugins

geany-paketi

Kad skinemo potrebne pakete za geany-plugins i geany uputimo se na mjesto gdje smo ih skinuli. Pretpostavit ćemo da je to mapa /home/Download. Prebacimo se na tu lokaciju i otpakiramo (extract) sadržaj tih SlackBuild paketa koje smo skinuli. Source kod paketa samo ubacimo u mapu koju smo dobili nakon otpakiranja.

Nakon toga potrebno je otvoriti terminal i u njemu ući u mapu koji smo napravili. Navodim samo primjer, a vi ga ispunite točnim podacima.

cd /home/username/Download/otpakirana geany mapa

Sad kad se već nalazimo u mapi potrebno je SlackBuild skripti dodijeliti ovlasti za izvršavanje.

chmod +x geany.SlackBuild

Nakon toga možete započeti buildanje skripte. To obično potraje neko vrijeme, ovisno o veličini paketa.

./geany.SlackBuild

Nakon što se radnja izvrši, u zadnjem redu u terminalu će nam se ispisati linija s imenom paketa. Nju označite i kopirajte, ili prepišite kao što je ispod navedeno i instalirajte program.

installpkg imepaketa.tgz

Na isti način sada možete instalirati i glavni paket, budući da je ovo bila njegova zavisnost (vezano za primjer geany-plugins kao glavni paket i njegovu zavisnost geany).
I to bi bilo to! Ako vam se ovo čini prekompliciranim, možete koristiti i sbopkg, grafički tj. ncurses upravitelj paketima iz Slackbuildsa.

Napomena:
- ako niste instalirali cijeli sustav (full system install) moglo bi doći do problema sa zavisnostima jer su na stranici navedene samo one koje su potrebne za cijeli sustav.

5. Sbopkg je, kao što sam već rekao, grafički alat za instalaciju paketa sa SlackBuilds stranice baziran na ncurses. Radi istu stvar kao i ručno instaliranje, samo bez puno komplikacija. Zavisnosti se mogu staviti na listu čekanja (queue) po redu kako su potrebne za instaliranje paketa, a cijeli proces je vrlo jednostavan.

sbopkg_start

Skinuti ga možete s ove stranice, a instalirate ga kao i svaki drugi paket:

installpkg paket-koji-ste-skinuli.tgz

Nakon toga pokrenite ga iz terminala – obavezno kao root korisnik:

sbopkg

Pri prvom korištenju sam će vam ponuditi konfiguraciju; ako vam odgovara, potvrdite sa „C“. Ponajprije obratite pažnju na verziju Slackwarea za koji se konfigurira (14.1 ako ste skidali s linkova na početku teksta), a ostalo bi trebalo biti u redu.
Kad ste odradili taj korak, napravite „Sync“ repozitorija i sbopkg je spreman za rad!

Daljnje korištenje je jednostavno. Ako tražite neki određeni paket, otvarate „Search“ opciju te upisujete ime paketa, označite ga i stavljate na listu čekanja. Ako želite pretražiti repozitorij, koristite „Browse“ opciju gdje su navedeni svi paketi i gdje možete odabrati koji ćete instalirati.

Kad ste sve odabrali i dodali na listu čekanja, odlazite do opcije „Queue“ i odabirete „Process“. Na kraju potvrdite s „Download, build, and install“ i to je to, samo pričekajte da završi.

Ovdje sam ukratko opisao neke osnovne opcije. Ako se želite poigrati i vidjeti što sve ima, samo dajte – opcija je mnogo, a ako radite i učite, dobro će vam doći! Ako sam negdje pogriješio, ne zamjerite, jer sam sve pisao “iz glave” pa se možda neke sitnice razlikuju, ali općenito govoreći, sve bi trebalo biti pokriveno.

Napomena:
- nikako nemojte zaboraviti dodati sve zavisnosti na listu čekanja prije početka instalacije jer će inače instalacija propasti i morat ćete ponovno
- ako automatska konfiguracija zbog nečeg nije ispravna, možete ju izmijeniti u

/etc/sbopkg/sbopkg.conf

Završna riječ

Vjerujem da sam ovim člankom obuhvatio osnovne potrebe kućnog korisnika, stoga neću dalje ulaziti u detalje. Samo bih vam mogao zakomplicirati život, a i sebi ako krenem objašnjavati sve moguće sitnice. Za sva dodatna pitanja posjetite forume (Slackware Srbija i naš forum), a ako se možete sami snaći, pogledajte wiki stranice i Slackbook.

Zapamtite, Slackware nije strašna stvar kako mnogi pričaju. Ako imate želju i volju naučiti ponešto novo, sve se može, a tu smo i mi da vam pomognemo! Jednom kad ga “sredite” i podesite sve što vam treba on jednostavno radi i ne smeta vam dok radite na računalu, što je baš onako kako bi i trebalo biti. Napokon, sustav je tu da vam omogući korištenje računala bez ometanja vaše produktivnosti i udobnosti.

Od Slackwarea možete očekivati ono za što je napravljen. Kako ga podesite, tako će i raditi, bez nekih iznenađenja. Za kraj ću reći samo jedno: Slackware nije bauk. Život je ljepši uz Slackware; potrebno je samo malo truda da ga podesite i jednom zauvijek se riješite svih svakodnevnih smetnji koje se ponekad mogu pojaviti na sustavu.

Over and out!

Autor: Yeti

Iskusniji korisnici neka zanemare ovo moje tipkanje. Tekst je namijenjen isključivo geekovima-amaterima među koje se i sam ubrajam. Vjerujem da će biti zanimljiv ljudima koji se prvi put susreću s pojmovima “Linux”, “bash”, “ljuska”, “kernel”, “GNU”, “FLOSS”… i sto drugih čuda, a nisu profesionalci, već obični kućni korisnici željni novih znanja i dobre zabave.

//www.youtube.com/watch?v=sl1LpvYGtUU

Internet je more informacija koje su katkad zbunjujuće. Često se i zaluta u toj šumi, jer svaki klik otvara još nekoliko klikova, pa se to grana i širi u nedogled, a ono što smo tražili se u međuvremenu negdje izgubi. Meni se često događa da zaboravim pojam koji sam na početku pretrage ukucao u tražilicu.

Tako sam i u samom početku bavljenja mojim sporednim zanimanjem naletio na pojam “naredbeni redak”. Napisano je brdo knjiga (neke sam i skinuo), postoji i wallpaper verzija osnovnih naredbi, ali sve to nije mi pomoglo da “totalno” uđem u to sučelje (valjda nikada ni neću). Međutim, želim naglasiti da sam ipak puno sigurniji sada nego prije moje avanture ili igranja u terminalu. Znalo se, naime, dogoditi da se GUI (grafičko sučelje) sruši iz nepoznatih razloga, a onda se stvar morala popraviti iz čiste konzole (crna ploča), koja mi je jedina preostala na računalu. Moram priznati da sada uživam u toj igri i svakodnevno mi se ukazuju nove mogućnosti koje pruža terminal.

Možda zvuči čudno, ali naredbama u terminalu može se puno lakše i jednostavnije obaviti neki posao. Imao sam strah od terminala, a sada sve više uviđam da je to moćan alat i velik izvor informacija.

Ctrl+Alt+F1 nas direktno prebacuje baš u to sučelje. (Imamo na raspolaganju ukupno 6 konzola: F1, F2…..F6). Povratak u grafičko uvijek možete napraviti sa Ctrl+Alt+F7. Prije svega, sustav će zatražiti prijavu. Ovdje se možete prijaviti kao obični korisnik upisujući svoje ime kojim ste inače prijavljeni u sustav. Nakon toga potrebno je još upisati password i prijavljeni ste. Tako možemo u više konzola (tty) raditi više poslova istovremeno, dok u GUI (Ctrl+Alt+F7) možemo nesmetano surfati (koliko nam to naš hardver i brzina interneta dozvoljavaju).

Sad ćemo zatražiti pomoć i krenuti u istraživanje. Upišimo “help“. Ispisat će nam se mnoštvo informacija koje samo trebamo slijediti i tako saznati čemu služe pojedine naredbe.

Dovoljno je znati malo engleskog i slijediti upute. Postoje programi za chatanje, surfanje, emajliranje i još puno toga, koji rade u konzoli, a upute za korištenje možemo također dobiti pomoću konzole. Tako naprimjer možemo na svoj sustav instalirati weechat i jednostavno ga pokrenuti naredbom “weechat“. Dobro je prije toga pogledati naredbom “man weechat” o čemu se tu radi i kako koristiti program.

Isto tako, možemo otvarati i dokumente naredbom “soffice ime_dokumenta.odt“. Ovisno o tome koji program imamo instaliran na računalu, možemo ga pokretati direktno iz konzole i npr. pregledavati slike pohranjene na disku. Zanimljivo.

Možemo se kretati po direktorijima (mapama): ulaziti u njih, pregledavati sadržaj cijelog diska ili određene mape, kopirati, brisati, downloadati, snimati .iso slike na USB… možemo gotovo sve.

Svaka distribucija ima već instaliran terminal, ali može se na našu omiljenu instalirati i neki drugi (Yakuake, Deepin…). Svoj novi najdraži terminal susreo sam u Deepinu. Odmah sam ga instalirao na elementaryOS koji u zadnje vrijeme najčešće koristim.

Zgodno mi je to što se može podijeliti po potrebi i želji u više prozora, koji se opet mogu prilagođavati prema željenoj veličini. Jedan od web preglednika je “links“. Dovoljno je nakon pokretanja upisati “g” (Go to URL) i upisati željenu adresu. Istovremeno možemo u drugom prozoru chatati na svom omiljenom IRC-kanalu uz pomoć Weechata ili Irssi. Svoje fotke, GIMP uratke ili neke druge slike pohranjene na disku možemo otvarati upisivanjem “ime_programa ime_slike.jpg“. Ja to radim npr. sa “vlado@eOS:~/Slike$ mirage slackpenguinlogo.jpg”

Primijetili ste da se nalazim u mapi “Slike” gdje su pohranjene moje slike. To se postiže naredbom “cd“. Kod pokretanja terminala nalazite se u mapi “Home”, pa je potrebno prije svega pozicionirati se u željenu mapu gdje su datoteke koje želimo otvarati. Dakle, jednostavno “cd Slike” i Enter. Programi za slušanje glazbe i gledanje filmova također se mogu pokretati iz terminala. Postoje i playeri koji rade u samom terminalu (bez GUI-a). Možemo koristiti “mplayer” za gledanje filmova, a programom “moc” slušati omiljenu glazbu – iz konzole, naravno. Ja ih nisam probao jer imam odličan XBMC za sve to.

Postoje zgodne skriptice i programi (sl, screenfetch, archey, xpenguins…) kojima se možemo igrati. A postoje i one malo ozbiljnije skripte (npr. by Cooleech) koje instaliraju distribuciju na vaš hard. I to ne bilo koju distru, već pravi, čistokrvni Arch Linux. Više o svemu može se naći na našem forumu.

Naši vrijedni moderatori napravili su i sažetak osnovnih radnji koje će vam olakšati traženje pomoći. Popis korisnih naredbi,  obavezno je štivo za sve dobrodošle nove korisnike. Na stranicama Wiki.open.hr dobro su opisane neke naredbe na hrvatskom jeziku.

Jedan od ljepših abecednih popisa svih naredbi našao sam ovdje:  An A-Z Index of the Bash command line for Linux. Naravno, pored svake naredbe stoji i njezin opis, čime sve odmah postaje jasnije.

Mene je u početku najviše zainteresirao prikaz potrošnje resursa, temperatura HDD-a i CPU-a. Naredba “htop” u boji prikazuje procese koji se trenutno odvijaju, opterećenje procesora i potrošnju RAM-a.

Informacije o sustavu (system info) možemo dobiti koristeći:
“uname -a” – Prikazuje informacije o kernelu
“df” – Prikazuje zauzeće diska
“free” – Prikazuje zauzeće memorije i swap memorije

Info o trenutnoj temperaturi HDD-a dobiva se jednostavno sa “hddtemp /dev/sda“, a temperatura CPU-a sa “sensors”
Prva stvar kod koje sam shvatio da je rad u terminalu jednostavniji, brži i učinkovitiji je bila snimanje ISO slike na bootabilni USB. Jednom jedinom linijom uspješno sam napravio Live USB za pokretanje i instaliranje jedne distribucije:

dd if=bodhi-2.4.0-32.iso of=/dev/sdb bs=4M && sync

Upisivanjem naredbi u terminal čovjek najbolje uči, osjeća se moćno i gospodarom svoga računala, ali dobro je i praviti bilješke. Ja ih radim na papiru, za nedajBože neki slučaj totalnog raspada sistema (događalo se i to).

Siguran sam da sam puno toga propustio, a mnogo toga još ni sam ne znam. Želim samo olakšati prve korake novim korisnicima i potaknuti/ohrabriti ih da slobodno krenu sami u istraživanje, jer svako novo saznanje o sve većim mogućnostima GNU/Linux operativnog sustava veseli čovjeka.

Na kraju, nikako ne bih preporučio slijepo prepisivanje (copy/paste) naredbi u terminal prije nego što dobro savladamo osnove osnova. Važno je uvijek imati sve pod kontrolom (prstima). Prije bilo kakvih eksperimenata sa svojim hardverom/softverom uvijek se preporuča pročitati upute kojih – hvala Zajednici – ima jako puno.

Jednostavno rješenje za povezivanje Androida s Linuxom unutar KDE okruženja.

Radno okruženje KDE poznato je po izraženoj estetici, visokoj razini funkcionalnosti i podesivosti, kao i brojnim dodacima koji korištenje čine još zabavnijim i ugodnijim. Jedan od njih je i KDE Connect – projekt nastao na Google Summer od Code 2013 (autor: Daniel Vaka) kao pokušaj povezivanja Android platforme s KDE korisničkim okruženjem.

Na našem smo forumu rješavali brojne nedoumice s povezivanjem Linuxa i Androida, divili se nevjerojatnim situacijama koje su nam donosili Media Transfer Protocol (MTP) paketi, te se pitali je li moguće osmisliti jednostavan i pouzdan sustav povezivanja i razmjene podataka između tvrdoglavih i naizgled nespojivih platformi. KDE Connect dokazuje da je to itekako moguće!

Riječ je o projektu osmišljenom za povezivanje i komunikaciju različitih uređaja s Linux KDE okruženjem. Primjerice, korištenjem KDE Connecta možete primati obavijesti sa svog pametnog telefona na računalu, prenositi podatke ili čak koristiti pametni telefon za daljinsku kontrolu računala. Sve uz korištenje najsigurnijih komunikacijskih protokola (RSA enkripcija)!

Trenutačno dostupne opcije uključuju:

• prikaz statusa baterije uređaja na KDE desktopu;
• dijeljenje datoteka, URL adresa i clipboarda (copy/paste opcija između računala i telefona);
• prikaz i sinkronizaciju obavijesti s pametnog telefona;
• oponašanje touchpada – koristite zaslon telefona kao touchpad;
• korištenje pametnog telefona kao multimedijalnog daljinskog upravljača za Linux sustav;
• razmjenu jednostavnih poruka između KDE-a i uređaja;
• prikaz poziva i SMS poruka unutar KDE-a;
• povezivanje putem bežične mreže.

Sustav sadrži dvije komponente: KDE desktop (kde-connect) i mobilni uređaj (Android ili Blackberry). Ključno je da obje sastavnice budu uparene unutar iste lokalne bežične mreže.

Upute za instalaciju na Kubuntu 13.10 i mlađe verzije (uključuje i ostale Ubuntu derivate s KDE-om):

sudo apt-get install kdeconnect-kde qt5-default qdbus-qt5

Upute za Kubuntu 13.0 i starije, te za Debian KDE:

sudo apt-get install build-essential cmake kdebase-workspace-dev libqjson-dev git libqca2-dev

git clone git://anongit.kde.org/kdeconnect-kde

cd kdeconnect-kde

cmake -DCMAKE_INSTALL_PREFIX=/usr ./

make

sudo make install

Upute za Fedoru KDE:

sudo yum groupinstall “Development Tools”

sudo yum install gcc-c++ kdelibs-devel cmake qjson-devel qca2-devel git

git clone git://anongit.kde.org/kdeconnect-kde

cd kdeconnect-kde

cmake -DCMAKE_INSTALL_PREFIX=/usr ./

make

sudo make install

Korisnici ostalih distribucija program mogu instalirati iz izvornog koda. Obavezno je otvoriti portove u firewallu. Port range 1714-1764 vrijedi za TCP i UDP protokole.

Nakon instalacije potrebno je pokrenuti i konfiguraciju:

qdbus org.kde.kded /kded loadModule kdeconnect

kbuildsycoca4 -noincremental

… nakon čega bi se trebala pojaviti ikona unutar “System Settings”.

KDE Connect – System Settings
Izvor: http://xmodulo.com/integrate-android-kde-linux-desktop.html

Na Android uređaj je potrebno preuzeti i instalirati aplikaciju iz Google Play ili F-Droid trgovine (preporučena verzija Androida je 4.1 ili novija). Uređaj je potrebno povezati s računalom unutar iste bežične mreže, pokrenuti aplikaciju i uparivanje s računalom.

KDE Connect – pokretanje aplikacije
Izvor: http://xmodulo.com/integrate-android-kde-linux-desktop.html

KDE Connect – uparivanje uređaja
Izvor: http://xmodulo.com/integrate-android-kde-linux-desktop.html

Obavijest o uspješnom uparivanju će se prikazati na oba uređaja. Od sada je moguće i podešavati postavke sinkronizacije u “System Settings”.

KDE Connect – podešavanje
Izvor: http://xmodulo.com/integrate-android-kde-linux-desktop.html

Isključivanje KDE Connecta se vrši naredbama:

qdbus org.kde.kded /kded unloadModule kdeconnect

kbuildsycoca4 -noincremental

Dodatne upute i informacije možete pronaći ovdje.

Zasad je razvijen KDE Connect klijent za KDE okruženje, Android i Blackberry (F-Droid trgovina) uređaje, dok je u pripremi i rješenje za iPhone.

Prikaz podešavanja i način rada možemo pogledati u kratkim video demonstracijama samog autora:

//www.youtube.com/watch?v=L5KF6gBI8-o

//www.youtube.com/watch?v=KkCFngNmsh0

Izvori: albertvaka.blogspot.com, community.kde.org, xmodulo.com